Kao bambusova sjena (životna mudrost) Novo!

0 preuzimanja

bambus_clipartKod učenika je pobudila zanimanje činjenica da njihov učitelj, koji je vrlo jednostavno živio, nije osuđivao bogate sljedbenike.

"Rijetko je, ali nije i nemoguće da netko bude bogat i svet", reče on jednog dana. "Kako?" "Kad novac ima isti učinak na srce kao i bambusova sjena na dvorište." Učenici su otišli promatrati bambusovu sjenu koja je padala preko dvorišta, a da nije podigla ni česticu prašine.

Teškom bolesniku, koji se tužio zbog svoje sudbine, učitelj reče: "Ti si onaj koji stvaraš svoju sudbinu." "Ali ja sigurno nisam odgovoran što sam se rodio teško bolestan." "Roditi se bolestan nije sudbina. To je činjenica. Sudbina je kako ti prihvaćaš svoju bolest i što činiš od nje."

Neki je mladić potrošio svoju baštinu koju je naslijedio. Kao što obično u takvim slučajevima biva, u trenutku kad je ostao bez novaca, otkrio je da je i bez prijatelja. Potrošivši sve vlastite zalihe, potraži učitelja i reče mu: "Što će biti od mene? Nemam ni novca ni prijatelja." "Ne brini se, sinko. Poslušaj što ću ti reći: sve će ponovno biti dobro." Nada zaiskri u mladićevim očima. "Hoću li ponovo biti bogat?" "Ne. Naučit ćeš se da budeš bez novca i naučit ćeš se biti sam.",,

Pregleda: 1105 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 22. 11. 2019.

Slični dokumenti

Zvjezdane oči - priča o svetoj Luciji
Zvjezdane oči - priča o svetoj Luciji
Zvjezdane oči - priča o svetoj Luciji
sveta-lucija-siracusa-kipVeć su prošla dva dana otkako se mati i kći vratiše s hodočašća u Siracusu. Gospođi Eutihiji bijaše mnogo bolje pa je već hodala po kući, kuhala i pospremala. Trećega dana posjeti ih Lucijin zaručnik. Bijaše pristao mladić iz poznate i vrlo časne obitelji.
- Oči su ti sjajne poput zvijezda - reče Luciji umjesto pozdrava.
Djevojka naglo spusti vjeđe. Osjeti drhtaj duboko u utrobi kao od nekog potmulog straha. Htjela bih da se zanosi mojom dušom, pomisli, a ne tijelom. Ako ga moje oči zavode, bolje da mu ne dadnem priliku da ih motri.
- Mnogo toga moram obaviti - reče. Budi tako dobar pa nas pohodi za tjedan dana!
Mladić razočarano uzdahne, ali se pokori Lucijinoj želji.
A ona, ustrašena osjećajima koje je jasno razabirala u zaručniku, odluči svoj dio imanja razdijeliti sirakuškoj sirotinji. Ljubi li moje srce, neće se obazirati na siromaštvo, umovala je.
Cijele sedmice odnosila je iz kuće sve što bijaše imalo vrijedno: haljine od skupocjenih tkanina, obuću od najfinije kože, slike i sagove, vaze i vezove, porculansko posuđe i komade namještaja od sandalovine i ebanovine s intarzijama od bjelokosti. Naposljetku isprazni i škrinju s novcem te sve razda ubogarima. tako u kući ostade samo najnužnije.
Osmoga dana ponovno je pohodi zaručnik.
- Čemu otezati? Vrijeme je da uglavimo dan vjenčanja - reče. - S tvojim imanjem i onim što mi dadne otac započet ću velik posao i... - zastade u besjedi zaprepašteno se ogledavši po praznoj sobi, a onda krikne: - Ta gdje su slike, sagovi i namještaj?
- Kod onih kojima pripada - mirno odgovori Lucija.
- Što si rekla?
- To što si čuo! - odsiječe Lucija. - Gospodin Isus kaže: Ako hoćeš biti savršen, razdaj sve što imaš siromasima i kreni za mnom.
- Isus? Onaj Židov što ga razapeše kao razbojnika u Jeruzalemu? Što je zaludio narod da mu vjeruje i da više ne žrtvuje našim bogovima? - bješnjeo je zaručnik. - To neću trpjeti! Idem u sudište pa ću te prijaviti. Vidjet ćemo hoće li ti pomoći tvoj raspeti uzor!
Posve pomračena srca zaručnik odjuri i prijavi Luciju vlastima kao kršćanku koja se odmetnula od cara i državne vjere. Od rimskih bogova.
Ni sat poslije njegova odlaska stigoše vojnici da odvedu Luciju u mučilište. Svežu je konopcima za volovski jaram. Ali koliko su god tukli životinje da povuku, one se nisu uspijevale pomaknuti s mjesta. Tada upravitelj zapovjedi da djevojku spale tu gdje je zatekoše. Naslagaše drva i potpališe oganj. Ali nijedan plamičak ne htjede se dotaknuti ni Lucijine odjeće, a kamoli tijela. Tada jedan od vojnika podiže bodež da joj probode grlo, zagleda joj se u oči, i ruka mu klone.
- Kukavico! - zaurla vojnik do njega i ta riječ poput čarobnog štapića ponovno podiže ruku s bodežom.
- Ah, kako te oči blješte! Kao najsjajnije zvijezde - prošapće vojnik, i šaka s bodežom ponovno klone.
- Bijedniče! - vrisnuše sad svi vojnici. - Zar se bojiš suknje?
Vojniku zadrhte usne pa napregne svu svoju volju ne bi li podigao ruku s oružjem.
... ali ti češ umrijeti mučeničkom smrću. Bojiš li se? - pričini se Luciji da ponovno čuje Agatin glas.
- Ne bojim se - šapne i sklopi oči da ne zbunjuje vojnika. Da ne gleda svjetlost zemaljsku.
Ruka s bodežom treći se put podiže i silovito spusti na Lucijin vrat. Djevojka se zanjiše. I gle! Umjesto tame, pod vjeđama joj rasula se svjetlost vječna.
Sonja Tomić
Uloženi novac - kratka priča
Uloženi novac - kratka priča

Izbio je požar i širio se nevjerojatnom brzinom.

Profesionalni vatrogasci, sa svom silom opreme, nemoćno su promatrali kako vatra guta sve pred sobom i prijeti naselju.

Zanimljivosti

Grčka crkva štuje Klaudiju Prokulu, Pilatovu ženu, kao sveticu 27. listopada (sv. Prokla), a etiopska 19. srpnja (sv. Abrokla).

Humor

Prodajem sinov index. Tri godine star. Kao nov

Poslovice

Nema beznadnih situacija; postoje samo ljudi koji se u određenim situacijama osjećaju beznadno. (Tibetanska)