Kutija prve pomoći Novo!
0 preuzimanja
Što sve treba imati u kutiji za prvu pomoć?
Čačkalicu, gumu, flaster, olovku, gumicu za brisanje, čokoladu, vrećicu čaja.
Z A Š T O ČAČKALICU
Da ne zaboraviš iz drugih “iščačkati” kvalitete koje imaju.
GUMU Da te podsjeti da trebaš biti fleksibilan, jer niti stvari niti ljudi
nisu onakvi kakvima bi ih ti htio.
FLASTER Ako zatreba liječiti duševne boli.
OLOVKU Da svaki dan zabilježiš blagoslove (a znaš ima ih mnogo...).
GUMICU ZA BRISANJE Da se sjetiš da svi ponekad griješimo i ništa se bitno zbog toga ne dogodi.
ČOKOLADICU Da se sjetiš da svatko ima potrebu za dnevnim poljupcem i zagrljajem.
I na kraju VREĆICA ČAJA!!! Zašto?
Da nađeš malo vremena, odmoriš se i napraviš listu svih dobročinstava koja si doživio ili učinio toga dana.
Možda si za svijet samo “Netko”..., ali za “Nekoga, možeš biti cijeli svijet...” ... zato popunjavaj svoju kutiju i ne uskraćuj prvu pomoć. | Pregleda: | 2852 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Bio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala
i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak zakucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.
Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je na to rekao: Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga je dana dječak došao kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Rekao je: Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.
Ograda više nikad neće biti ista.
Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.
Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.
Isuse, dođoh Ti reći,
kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me.
Dođoh ti se tužit u suton ovog dana, jer me odviše boli i peče ova rana.
Kleknuh da ti se jadam, al me zbuni tvoje raspelo, Žižak ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje, Kako je tuga Tvoja teška i sitne boli moje.
Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana.
Zlatko Sudac