Upitnik - razmišljanje Novo!
0 preuzimanja
Bio je jednom jedan drag upitnik, i kao svi upitnici zračio je oštoumnošću. Posljednih dana hodao je uokolo rastresen, potišten, razočaran i pun tjeskobe. Svi su ga izbjegavali. Radije su se družili s njegovim krvnim neprijateljem, uskličnikom i vikali: Naprijed! Stani! Kreći! Makni se! Uskličnik je ohol, a danas oholi vladaju svijetom. Na ulici, gdje se upitnik nekad ponosno pojavljivao, nitko više nije pitao: Kako si? Umesto toga vikalo se: Halo! Zdravo! Nitko više nije zaustavljao auto, otvarao prozor i pitao: Molim vas, mogu li ovom cestom do stadiona? Ljudi se danas u automobilima služe uređajima za navođenje koji daju jasne upute: Za deset minuta skrenite lijevo! Umoran od lutanja, svratio je u neku obitelj. Djeca su oduvijek voljela upitnike. No i tamo je zatekao mladića koji je cijeli dan s ocem razgovarao pod uskličnicima: Ti me ne slušaš! Svega mi je dosta, odlazim! Nije me briga što ti misliš, ovdje sam ja glavni! Otac je ostao iscrpljen i tužan, a sin potišten i ljutit. Obojica su jako trpjela jer nema ništa gore nego kad su ljudi fizički blizu, a duhovno tako daleko. Upitnik se smjestio ispod lustera očekujući priliku da stupi u akciju. Ogorčen i stisnutih šaka, otac je bio spreman na udarac, ali iz njegovih je usta krenula rečenica: Što ti misliš? To je i njega začudilo. Sin je iznenađeno šutio. Stvarno ti je stalo do moga mišljenja? Otac kimnu glavom. Počeli su razgovarati. Na kraju su gotovo istodobno rekli: Još uvijek me voliš? Upitnik je presretan poskakivao ispod lustera. Biblija je puna upitnika: Adame, gdje si?, Kajine, gdje je tvoj brat?, Hoćete li i vi otići?, Petre ljubiš li me? Upitnik nije ohol i osoran, on poštuje tuđu slobodu i odgovornost.
Bruno Ferrero
| Pregleda: | 2321 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
U posljednje vrijeme ocu su poslovi išli loše. Kod kuće se stalno svađao s mamom. Zato se njihov dječak najradije skitao.
Josipe, sanjala sam čudan san.
Ne razumijem posve što mi se snilo, ali mi se čini da ima veze s rođendanom moga Sina.
U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan moga Sina.
Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove.
Čudno je bilo to što darovi nisu bili za moga Sina.
Ljudi su zamotali darove u fini, šareni papir i stavljali ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo
sa svjetlucavim nakitom.
Na vrh drveta stavljaju figuru, nešto kao anđeo. Baš nekako lijepo.
I svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, ali ne i moga Sina.
Čini mi se da ga ni ne poznaju. Ni ime mu nisu spomenuli, uopće.
Osjećala sam da bi im on čak smetao kad bi svratio.
Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavu vlastitog rođendana.
Sretna sam da je to samo san.
Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost.
Zanimljivosti
U Egiptu su mačke bile smatrane svetim životinjama, a kazna za njihovo ubojstvo bila je smrt. Ako bi u nekoj kući mačka uginula prirodnom smrću, svi članovi obitelji morali su ući u punu korotu, kao da je umro neki njihov bliski rođak.