Kineska legenda o nebu Novo!

0 preuzimanja

kineski_zid_clipartU nekom starom selu u Kini živio je mudar čovjek, veoma star. Imao je najmanje devedeset godina. Svi su ga voljeli i cijenili radi njegove razboritosti. Mnogi su dolazili izdaleka pitati ga za savjet, a neki su plaćali mnogo novaca za njegove savjete. Starac je jako dobro znao da će jednog dana umrijeti kao i svi drugi ljudi. Pitao se što li je s druge strane i na što bi Nebo moglo sličiti. Sve svete knjige su mnogo o tome govorile, ali ni jedna dovoljno jasno. A njega je sve to jako zanimalo. Žurilo mu se da sazna. Jedne jesenske večeri naš mudrac u miru je preminuo okružen svim ljudima iz sela koji su ga poštivali. Zadnje su mu riječi bile: Konačno ću vidjeti Nebo o kojem sam često sanjao. Ljudi u selu su mu priredili pogreb kakav se u tom mjestu nikad nije vidio. Došlo je mnogo ljudi, dolazili su iz najudaljenijih krajeva. Naš stari mudrac, kaže legenda, konačno je stigao u Nebo. Ugledao je neka pozlaćena vrata. Lijepo ukrašena. Sav sretan prišao je i pokušao otvoriti vrata. Tada mu netko priđe i kaže: U Nebo se ne ulazi tako lako. Mudrac odmah upita: Što trebam učiniti da uđem? Čuvar odgovori: Moraš riješiti jedan problem; dođi sa mnom. Starac pođe za njim. Čuvar ga je odveo u jednu veliku dvoranu gdje je bilo ljudi što su se skupili i čekali oko ogromnog tanjura slasne riže. Pošao je na mjesto koje je bilo određeno za njega. Čuvar se obrati svima: Svi ste vidjeli tanjur s rižom. Dat ćemo vam dva duga štapića da je pojedete. Ne smijete ustajati i zato su vam štapići toliko dugi koliko ste daleko od tanjura. Ne smijete se služiti magijom ili nekom varkom da pokrenete tanjur. Želim vam dobar tek. Čuvar se povukao u stranu i promatrao. Neki su pokušavali prelomiti štapić u dva dijela, pa u tri i tako dalje pokušavajući zadržati rižu na kraju. I čak da i uspiju dobili bi jedan jedini zalogaj. Drugi su se pokušavali nahraniti okretanjem štapića, ali time su samo uspijevali ozlijediti one pored sebe. Treći su pak uspravljali svoje štapiće, zrna su im upadala u oči, padala po nosu, po licu, po čitavom tijelu a tek pokoje u usta. Mudrac je lako našao rješenje. Nije ga niti tražio - rješenje je došlo samo od sebe. On je cijelog svog dugog života s drugima dijelio pa je i sada uzeo štapiće i nahranio onoga do kojega je mogao dosegnuti. Čuvar ga je zato pozvao u Nebo gdje ga je nježno svjetlo blago obasjalo.

Pregleda: 945 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 11. -0001.

Slični dokumenti

Ništa ne pada s neba
Ništa ne pada s neba

Ima jedna stara priča o mađioničaru koji je pred kraljem izvodio svoje majstorije. Svi su se divili čudima koja je izvodio, a sam je kralj uzviknuo: "O kakva li čuda!"

Misterij života
Misterij života

“Molio sam ljude od znanosti i tehnike da mi naprave vlat trave. I napravili su. trava_animacija Izgledala je kao prava vlat: zelena, tanka, savitljiva. Kad sam je pogledao izbliza opazih da je mrtva. … Nije mogla disati. Nije mogla rasti. Nije mogla živjeti ni umrijeti. Osim imena nije zapravo imala ništa od prave vlati. Ni krava ni koza ne mogoše je pojesti ni dati od nje mlijeka. Čuo sam kako se sve vlati trave na svijetu smiju vlati čovjekove trave: Veliki ljudi ne mogu - unatoč svoj znanosti i tehnici - načiniti ni malu vlat trave.”

Phil Bosmans

Zanimljivosti

U Dioklecijanovo vrijeme učitelji različitih područja imali su bitno različite plaće. Učitelj u osnovnoj školi bio je plaćen 50 denara mjesečno po dječaku, učitelj aritmetike i učitelj stenografije 75, učitelj rukopisa ili paleografije 40, književnosti ili pak geometrije 200 denara, a najbolje je plaćen bio učitelj govorništva sa 250 denara.

Humor

“Velečasni, mogu li spasiti dušu ako za crkvu dam 10 000 kuna?” – pita škrtac na umoru. “Nisam siguran, ali ja bih na Vašem mjestu pokušao.”

Poslovice

Vreća škrtca nema vrha, a vreća rasipnika nema dna. (Rumunjska poslovica)