Drugi dan hodočašća vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbiskupije protekao je u molitvenom i svečanom ozračju. Nakon doručka, vjeroučitelji su se uputili prema Vatikanu. Najprije su se popeli na sam vrh bazilike svetog Petra, odakle se pružao prekrasan pogled na baziliku i njezinu okolinu.
Nakon obilaska kupole, spustili su se u baziliku i prolaskom kroz sveta vrata ušli u njezinu unutrašnjost. Tu su se zadržali u molitvi, osobito na grobu svetog Petra, nakon čega su posjetili grob svetog Ivana Pavla II. i drugih papa. Većina vjeroučitelja spontano se zaustavila u molitvi na grobu svetog Ivana Pavla II., paleći svijeće i moleći za svoje potrebe.
Veličanstvenost bazilike, monumentalnost njezinih umjetničkih djela, povijesna važnost i značenje za sadašnju Crkvu ostavili su na njima snažan dojam. Dugo su se zadržali u bazilici, ali i na Trgu svetog Petra, gdje su napravili zajedničku fotografiju.
Nakon obilaska Vatikana, uputili su se prema Anđeoskoj tvrđavi. Vodič Vlado Rukavina, izvrstan poznavatelj povijesti, iznio je niz zanimljivih pojedinosti o povijesti Hadrijanova mauzoleja, njegovoj strukturi i značaju. Prelaskom preko Anđeoskog mosta, šetnjom rimskim ulicama stigli su na Trg Navona i posjetili prekrasnu crkvu svete Agneze, mučenice iz ranog kršćanstva.
Nakon kratke pauze za okrjepu i odmor, nastavili su razgledavanje Rima. Posjetili Panteon i crkvu svetog Ignacija, koja ih je oduševila svojom arhitekturom i optičkim iluzijama. Potom su se uputili prema fontani di Trevi, crkvi svetog Andrije i Španjolskom trgu. Popevši se na Španjolske stube, završili su razgledavanje grada i zaputili se na zajedničku svetu misu.
Svetu misu, koju su slavili zajedno s još 200 vjeroučitelja iz Zagrebačke nadbiskupije i Sisačke biskupije, predvodio je zagrebački biskup mons. dr. Ivan Šaško. U nadahnjujućoj propovijedi, biskup Šaško govorio je o pozivu vjeroučitelja, potičući ih da nastave stopama apostolskih prvaka, osnaže svoju vjeru i budu zahvalni za polog vjere koji su primili. Pozvao ih je da budu odvažni svjedoci vjere, ne tražeći prvenstveno svoja prava, već zahvaljujući za dar vjere kao najveći Božji dar, jer „čovjek živi od dara, a ne od prava“.
Nakon mise, okupljeni oko biskupa, vjeroučitelji su napravili zajedničku fotografiju za pamćenje u hrvatskoj crkvi svetog Jeronima. Ova crkva, u kojoj su se kroz stoljeća odgajali svećenici za učitelje i svjedoke vjere, bila je mjesto gdje su svi zajedno molili i zahvaljivali.
Ushićeni zajedništvom, ojačani sakramentom euharistije, a mnogi i sakramentom ispovijedi, vjeroučitelji su se vratili u svoje autobuse, zahvalni za milosni dan ispunjen lijepim doživljajima i zajedništvom u molitvi.