Mudrost Aboridžina Novo!
0 preuzimanja
Praaustralci ili Aboridžini su u prošlosti bili lutajući narod. Osim onoga što su nosili na sebi ili u rukama, ništa nisu posjedovali.
Nisu se vezivali za predmete. Hranu nisu nalazili slučajno. Najprije bi je zatražili, zatim očekivali da se pojavi, a kad bi se pojavila zahvaljivali su što god to bilo.
Dan su započinjali molitvom zahvalnosti onom Jednom. Zahvaljivali su za novi dan, za sebe, prijatelje i čitav svijet. Kad bi tražili nešto posebno govorili su: "Ako je to za moje najviše dobro i najviše dobro cjelokupnog života."
Sporazumijevali su se telepatijom. To je bilo moguće jer su imali otvorene umove, nisu imali skrivene misli, niti su lagali, bili su isključivo dobronamjerni.
Govorili su srcem ili mentalno. Glas su koristili za pjevanje, proslave i liječenje.
Živjeli su skladno, podržavali jedan drugoga, cijenili se međusobno i otkrivali svoje talente.
Proslavljali su napredak nekog člana u talentima i mudrosti. Poznavali su mnoge aspekte psihologije. Znali su važnost učenja od prošlosti i događaja a odbacivali su osuđivanje.
Znali su da je važno voljeti samoga sebe kako bi mogli voljeti druge.
Znali su da je svatko od nas tamo gdje zaslužuje biti: kad se uzmu u obzir sve naše odluke u prošlosti i naša sadašnja slobodna volja.
Nastojali su svaki dan biti bolji ljudi. Poštivali su druge ljude, životinje, biljke i blagoslivljali ih.
Sve što im se događalo prihvaćali su sa zahvalnošću. Vjerovali su da u svakomu od nas živi duh - vječno biće.
Znali su da bolesti nastaju kao rezultat loših odnosa, krivih uvjerenja, potisnutog straha, pomanjkanje vjere u Stvoritelja...
Svi članovi zajednice pomagali su djeci da se usavršavaju i napreduju.
Odrasli ljudi nisu gubili osjećaj za dječju radost. U igri nije bilo natjecanja, niti pobjednika i gubitnika - samo zabava za sve.
Vjerovali su da se svaki čovjek može promijeniti ako to odluči. I da na druge utječemo jedino putem vlastitog života i načina na koji djelujemo.
Nazivali su se: Veliki lovac na kamenje, Majstor oruđar, Iscjelitelj, Majstorica švelja, Žena duh, Čuvarica tajni, Pripovjedačica priča, Veliki glazbenik...
Za kraj razmislimo kakvi su ljudi oni koji su Aboridžine nazivali divljacima.
Slični dokumenti
Neka se dobra kršćanka pojavila na nebeskim vratima. Bijaše jako uplašena. Sveti ju je Petar srdačno primio, ohrabrio je, ali i ozbiljno upozorio:
“Za ulazak u nebo treba imati stotinu bodova.”
Priznati stručnjak iz područja ljudskih potencijala držao je predavanje.
Nakon uvodnog dijela, on uze naranču u ruke i upita: »Ako stisnem iz sve snage ovu naranču, što će izaći iz nje?»
Jedna djevojka iz prvog reda dobaci: »Glupog li pitanja! Ako stisnete naranču iz naranče će izaći sok od naranče.» Predavač reče: »Točno. Iz naranče će izaći narančin sok jer je samo to unutra.”
Tako je i s ljudima: Kad nas stisnu problemi, brige, strahovi, kad nas se ogovara, kad nas netko uvrijedi, kad nam nanese bol... iz nas izađu bijes, mržnja, prezir, strah, ljutnja, zloba... Rekli bismo da je to izašlo iz nas zato što nam je netko rekao ovo ili učinio ono, ali istina je da iz nas može izaći samo ono što imamo u sebi.
Upamtite, ako vas nešto optereti, iz vas će uvijek izaći samo ono što je već u vama.
Iz naranče nikad neće izaći sok od jabuke.
Isto tako iz vas nikad neće izaći ono što već nije u vama.
autor nepoznat