Kako se obogatiti Novo!
0 preuzimanja
Jednom davno neki je pohlepni bogataš unajmio sjajnog matematičara. Tražio je da mu matematičar formulu za stjecanje najvećeg mogućeg profita u poslovima koje je vodio. Bogatašev san je bio da zlatom i draguljima popuni ogroman sef koji se upravo izrađivao po njegovim instrukcijama.
Matematičara je držao zatvorenog u radnoj sobi dok god se nije uvjerio da je pronašao rješenje. Jedne noći se pojavio kod bogataša s velikim osmjehom na licu: „Pronašao sam formulu!“ – rekao je, „Moji proračuni su savršeni.“ Bogataš je, međutim, morao već sutradan na dugi put i nije imao vremena da ga sasluša u potpunosti. Obećao je matematičaru da će ga platiti dvostruko više ukoliko pristane voditi njegove poslove u njegovom odsustvu, primijenjujući novu formulu. Matematičar je oduševljeno prihvatio ponudu.
Kada se nakon nekoliko mjeseci bogataš vratio s puta, shvatio je da je sav njegov imetak jednostavno nestao. Bijesan kao ris, odmah je otišao do matematičara po objašnjenje. Matematičar je hladnokrvno odgovorio što je napravio. Sve njegovo bogatstvo podijelio je ljudima. Bogataš nije mogao vjerovati svojim ušima.
„Mjesecima sam analizirao kako bi bogat čovjek mogao maksimalno zarađivati, ali je sve što sam radio bilo ograničeno. Postoji granica koliko jedan čovjek može sam ostvariti. Onda sam shvatio da je ključ u tome da nam mnogo ljudi pomogne da ostvarimo naš cilj. Stoga je zaključak da je pomaganje drugima najbolji način da ostvarimo što više koristi.“
Bogataš je bio bijesan na samog sebe shvativši da je izgubio sve što je stekao zahvaljujući glupoj šemi nekog luđaka. Međutim, dok je hodao okolo kao muha bez glave, nekoliko susjeda mu je prišlo kako bi mu pomogli. Svi su oni dobili pomoć dok je matematičar eksperimentirao sa bogatstvom očajnog čovjeka. Osjećali su veliku zahvalnost prema bogatašu pa su mu ponudili gostoprimstvo u svojim kućama i sve drugo što bi tako posebnom čovjeku moglo zatrebati. Susjedi su se čak počeli i prepirati ko će mu prvi pomoći.
U sljedećih nekoliko dana, bogataš je uvidio razmjere onoga što je matematičar smislio. Gdje god je otišao dočekivali su ga sa izuzetnim počastima, bili su ljubazni prema njemu i htjeli su mu pomoći na razne načine. Shvatio je da je zahvaljujući tome što više nama ništa, dobio puno, puno više.
Zahvaljujući novoj situaciji, uspio je brzo pokrenuti nove i uspješne poslove, ali je ovaj put pratio sugestije izuzetnog matematičara. Više svoje bogatstvo nije držao daleko od ljudi. Umjesto toga je dijelio sve što je imao sa stotinama poznanika, čija srca je pretvorio u najsigurniji, najzahvalniji i najplodonosniji sef na svijetu.
Ne zaboravimo, sve što dajemo drugima vrat će nam se, kad tad, u obliku koji možda uopće ne očekujemo.
prema https://duhidusa.wordpress.com
| Pregleda: | 839 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Prelazeći pustinju neki čovjek naiđe na ogroman kamen koji je do pola bio zakopan u pijesak.
PREVRNI ME I BIT ĆU TI OD KORISTI pisalo je na kamenu ne pretjerano lijepim rukopisom
Čovjek je bio uvjeren da se ispod kamena nalazi blago, pa je pokušao prevrnuti kamen.
Kamen je bio težak, a vrućina velika, stoga je satima kopao, otkopavao, gurao...
Nakon nekoliko sati napornog rada uspio je, i zaprepašten otkrio da ispod kamena nije blago
već novi natpis POHLEPA JE UZROK SVIH ZALA NA ZEMLJI.
ZAPAMTI OVO I POSTAT ĆEŠ BOLJI ČOVJEK.
Betlehem i njegova okolica zauzimaju lagano neravni krajolik. Terase su isječene od rubova litica i na njima su zasađena stabla masline; najravniji dijelovi dolina podijeljeni su na polja; a dijelovi zemlje koji su suviše kameniti za kultivaciju pokriveni su različitim biljkama, grmljem i drvećem uključujući borove, čemprese i mnoštvo bilja specifičnog za Mediteran.
U ovom je kraju David čuvao stada ovaca svoga oca kada ga je Samuel pomazao (I Sam 16:1-13), i, tri generacije ranije, njegova pra-prabaka Ruta u tim je poljima skupljala pšenicu jasno slijedeći Boazove žeteoce. Stoljećima kasnije, kada je došlo vrijeme da Sin Čovječji dođe na zemlju, upravo se ovdje prvi puta objavilo Isusovo rođenje: „A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam Blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.““ (Lk 2:8-12).
Iako se u Evanđelju ne ističe točno mjesto gdje su se Anđeli pojavili, od najranijih vremena kršćani su događaj smještali u područje dva do tri kilometra istočno od Betlehema, mjesto gdje danas stoji grad Beit Sahour (“kuća stražareva”). Sveti ga Jeronim spominje (usp. svetit Jerome, Epistola CVIII. Epitaphium Sanctae Paulae, 10), povezujući ga s biblijskim mjestom zvanim Migdal Eder (“kula stada”), gdje je Jakov podignuo svoj logor nakon Raheline smrti (usp. Post 35:21). U bizantinsko vrijeme, tijekom četvrtog ili petog stoljeća, ondje je izgrađena crkva posvećena pastirima, crkva koja je slavila objavu rođenja, a spilju se osobito štovalo. Bio je tamo i samostan, ali do vremena kada su stigli križari nije ostalo ništa od svega ovoga osim ruševina. Stoljećima kasnije, u novije vrijeme, dva različita mjesta u okolici Beit Sahoura čuvaju sjećanja na antičke tradicije onoga mjesta. Prvo je poznato kao Kanisat al-Ruwat, prema zapadu, i sada je vjerojatno predgrađe Betlehema. Tu postoje ostaci malene bizantske crkve. 1951.godine ondje je izgrađena katolička crkva posvećena Gospi Fatimskoj i svetoj Tereziji iz Lisieuxa, a 1972.godine izgrađena je i grčka ortodoksna crkva.
Drugo mjesto, oko kilometra prema sjeveroistoku, zvalo se Siyar al-Ghanim, “pastirska polja”. Strana okrenuta prema brdu obiluje prirodnim spiljama, a tamo je i dio zemlje na kojem su ruševine, koje su u devetnaestom stoljeću zadobili franjevci. Iskapanja koja su se provodila 1951.i 1952.godine, nastavljajući se na parcijalna iskapanja iz 1859., na svjetlo dana iznijela su dva samostana u kojima se živjelo od četvrtog do osmog stoljeća. Crkva prvog samostana razorena je u šestom stoljeću i druga je izgrađena na istom mjestu, iako joj je centralna lađa malkice pomaknuta prema istoku, koja sugerira izgradnju prema sjećanju. Kompleks je sadržavao mnoštvo zgrada namijenjenih gospodarstvu – preše, bazene, silose, cisterne – a i spilje su se koristile u ratarske farmerske svrhe. Tako su se koristile i u Isusovo vrijeme, sudeći prema lončarskim ostacima koji su u njima pronađeni a koji datiraju iz vremena Heroda. Također su tamo i ostaci stražarske kule.
Na stijeni koja se izdiže iznad ovih ruševina na „Pastirskim poljima“, franjevci zaduženi za upravljanje Svetom Zemljom izgradili su između 1953.i 1954.godine crkvu Gloria in Excelsis Deo, koja slavi prvu objavu Kristova rođenja. Vanjština crkve, svojim oblikom i zidovima nastoji prikazati nomadski šator. Unutra u središtu stoji oltar; na zidovima, u tri apside, prikazane su scene iz Evanđelja: pojava Anđela, pastiri na putu prema Betlehemu te klanjanje pred Djetetom. Zraka svjetla koja ulazi kroz staklo na kupoli predstavlja svjetlo koje je obasjalo pastire. Unutrašnjost kupole prikazuje klanjanje deset anđela i riječi njihove pjesme: Gloria in altissimis Deo et in terra pax hominibus bonae voluntatis – Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje (Lk 2:14).
prema:http://gloria.tv