Dosjetljivi savjetnik Novo!
0 preuzimanja
Istina može biti i vrlo neugodna. Iz iskustva znamo kako nam je često vrlo teško iznijeti svoje stajalište, pa je potrebno prilično dovitljivosti da se ono očituje. Kao što poučava ova istočnjačka priča. Kažu da je jednog jutra kalif Harun al-Rašid pozvao svojega mudraca da mu protumači san: - Sanjao sam kako su mi zubi ispadali jedan po jedan i na kraju mi desni ostadoše bez zubi. Što misliš da sve ovo znači? - Gospodaru, to nije dobar znamen. San naznačuje da će tvoji rođaci umrijeti prije tebe i da ćeš uskoro ostati sam. Kalifu se ne svidje ovo tumačenje sna, pa se ražalosti i otjera mudraca od sebe. Dadne pozvati drugoga mudraca i ispriča mu isti san. Ovaj ga protumači ovako: - Moj gospodaru, to je dobar znak. San predviđa da će ti život potrajati dugo, da ćeš nadživjeti svoje rođake i da ćeš u sreći nadživjeti ostale. Kalifa udobrovolji ovo tumačenje i reče: - Bio je to pravi san! Potom dadne bogat dar mudracu koji mu je tako umješno protumačio značenje, a dadne potražiti i prvoga mudraca da mu se ispriča što ga je onako grubo otjerao. U tumačenju sna prepoznao je isto značenje, samo što se drugi poslužio dovitljivijim načinom.
Naobrazba i mudrost nisu isto. Prvu stječemo izvana, ulazi kroz oči te se može nastaniti u našem mozgu. Mudrost, naprotiv, nastaje u nama i potom se očituje prema vani. Izvire iz srca i može se steći jedino razmišljanjem. I nepismeni mogu biti mudri, ako umiju u svojem srcu premišljati velike istine. Ali u dodiru s drugima valja računati i na dosjetljivost, koja mudrost prilagođuje okolnostima. Takav čovjek zna pravilno odmjeriti i ono što je bilo i ono što jest, a ne zabrinjava se tjeskobno za ono što će biti. Sve ovisi o tome kako se stvari promatraju. Malo dosjetljive mudrosti istinu može učiniti ugodnijom nego što ona možda jest.
Ljudevit Anton Maračić ("Priče o pahuljici ")
| Pregleda: | 1743 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Čovjek je otišao u brijačnicu ošišati svoju kosu i skratiti bradu kao i obično. Počeo je pričati sa brijačem. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.
BOG: - Halo, dobar dan! Ovdje Bog Otac. Izvoli!
ČOVJEK: - Pa...ne znam. Bio sam siguran da se nećete javiti. Samo sam pokušao. BOG: Iskoristi priliku, kad sam već na liniji. ČOVJEK: - Bože moj, mogu li Vas pitati bilo što? BOG: - Naravno, znaš dobro da poznajem i znam sve. ČOVJEK: Htio sam Vas pitati... Ali, prije svega, mogu li Vam reći "ti"? BOG: - Pa naravno, kao što govoriš u Očenašu. To me jako veseli, jer sam tako bliže vama. ČOVJEK: - Hvala, Gospodine Bože. Želio bih te pitati što misliš o ovima koji su došli ovamo da se s tobom susretnu? BOG: - Ti me zapravo pitaš što mislim o "Zemljanima". Ako počnem govoriti o svakome od vas, završit ćemo razgovor na kraju dana! (ironično) A opet, strašno ste zaposleni! ČOVJEK: - Da, baš tako. Mislite li Vi, oprosti, misliš li ti da su ljudi danas bolji nego u doba tvoga Sina, pred 2 000 godina? BOG: - Mnogo ste napredovali na znanstvenom, društvenom, političkom i religioznom planu, ali... ČOVJEK: - Oprosti što te prekidam, ali koji smo napredak stvarno postigli? BOG: - Pustimo to, molim te. Želim ti kazati da vi, ljudi na Zemlji, prečesto gledate tjelesnim očima. Počnite gledati srcem! ČOVJEK: - Što bih trebao gledati očima srca? To te pitam u ime svih ovih koji su tu. BOG: - Sve treba gledati očima srca! Otkrit ću ti jednu malu tajnu: da moj Sin nije došao k vama pred 2 000 godina, zamisli samo što bi se dogodilo vašem planetu! Na sreću on je posijao ljubav i neki od vas u izobilju beru njezine plodove. ČOVJEK: Ali, Bože moj, nema svetaca, pravih svjedoka Radosne vijesti tvoga Sina. BOG: - Ali, zar ste slijepi? Ima ih mnogo oko vas. Nemojte gledati samo izvana, gledajte u dubinu, pažljivo, pa ćete vidjeti... ČOVJEK: Hoćeš li mi kazati imena nekih od njih na moje osobno zadovoljstvo i na radost svih koji su tu? BOG: - Vrlo rado: brat Roger Schultz, Majka Tereza, Ivan Pavao II i neki koji su danas tu. Mislim, na primjer, na Matiju, Valeriju, na Ivicu, na Nadu, spominjem samo njihova krsna imena, da ne bi sagriješili uzoholivši se... ČOVJEK: - Hvala, Bože moj. Smijem li te pitati što bi ti želio da se promijeni u našoj zajednici ovdje, u našoj kršćnskoj zajednici? BOG: - Volio bih da budete još bliži jedni drugima, da prestane nadmetanje među vama, da shvate oni koji mogu shvatiti, da pronađete braću koju ćete voljeti, ne na par minuta, nego za cijeli život. ČOVJEK: - To je čitav jedan program. To je gore nego izbori! BOG: - Da, znam, ali jednostavno treba nastojati čitavim bićem slijediti svako pojedino blaženstvo iz Evanđelja. Blaženstva nisu neka šala! Doviđenja! Još ćemo se čuti. Sad me netko drugi zove.