Razbijena posuda - poučna priča Novo!
0 preuzimanja
Nosač vode u Kini vodu je nosio u dvjema velikim glinenim posudama koje su visile na štapu kojeg je nosio na ramenima. Jedna je posuda bila oštećena, a druga je bila cijela. Cijelim putem prema kući iz oštećene posude je curila voda. Cijela posuda bila je ponosna na sebe jer je u njoj nosač donosio kući mnogo više vode nego u oštećenoj, a oštećena se posuda zbog toga sramila. Jednog je dana oštećena posuda rekla svom nosaču: ''Sramim se jer ti ne mogu služiti onako kako bih željela.'' Nosač joj odgovori: ''Jesi li primijetila da na tvojoj strani cvate cvijeće, a na strani cijele posude ne? Znao sam za tvoj nedostatak i posijao cvijeće na tvojoj strani puta. Svaki si dan to cvijeće zalijevala. Već dvije godine berem to cvijeće i ono mi donosi radost. Kada ti ne bi bila takva kakva jesi, ne bi bilo ni moga cvijeća putem.''
Pouka: Svatko od nas ima nedostataka. Svatko je od nas na neki način oštećena posuda, ali upravo naši nedostaci čine život zanimljivim i vrijednim. Prihvatimo se takvima kakvi jesmo i trudimo se s veseljem tražiti pozitivne osobine naših ukućana, prijatelja i suradnika. Ustanovit ćemo da baš svatko ima nešto dobro u sebi!
| Pregleda: | 2060 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Bio sam u Klinici kod Gospodina Isusa.
Napravio mi je sistematski pregled i otkrio sam da sam teško bolestan:
Kad mi je Gospodin izmjerio tlak, vidio sam na tlakomjeru da mi je razina nježnosti veoma “niska”.
Kad mi je mjerio temperaturu, toplomer je pokazao 40? anksioznosti tj. tjeskobe.
Napravio mi je elektrokardiogram i dijagnoza je bila da mi je potreban by pass Ljubavi, jer su moje arterije godinama začepljenje samoćom i tako je moje srce posve prazno.
Otišao sam na Ortopediju, jer nisam mogao hodati pored svoga brata, i nisam mu mogao dati bratski zagrljaj, a zato što sam na tijelu imao mnogo fraktura nastalih zbog zavisti.
Otkrio je i da imam Miopiju (kratkovidnost), jer kod susjeda nisam mogao vidjeti ništa osim loših strana.
Reče mi i da sam gluh. Dijagnosticirao je da Njegov glas često ne čujem.
Na kraju pregleda dao mi je jednostavne besplatne savjete. Prirodne lijekove.
Napuštajući kliniku obećao sam da ću koristiti lijekove koje mi je dao.
- Čim ustaneš iz kreveta, popij čašu “Zahvalnosti”.
- Prije nego što odeš na posao, uzmi žličicu “Mira”. Svakoga sata, progutaj tabletu “Strpljenja” i čašu “Poniznosti”.
- Kad se vratiš kući, ubrizgaj dozu “Ljubavi”.
- I, prije nego što odeš na spavanje, uzmi dvije tablete “Mirne savjesti”.
- Ne budi depresivan ni očajan zbog onoga što će se dogoditi sutra.
- I da je On s tobom baš sad, na mjestu na kojem se nalaziš i u ovom trenutku u kojem živiš.
- Uvijek imaj na umu da Bog savršeno dobro zna što se događa u tvom životu.
LIJEKOVE UZIMAJ REDOVITO, DOZU JE DOPUŠTENO PONEKAD PREKORAČITI.
autor nepoznat
Ništa nas ne prokazuje kao naše lice. Ono točno ocrtava naše zanose i naše posrtaje. Na njemu se čitaju naše tuge i naše radosti. Na licu i u očima odražava se sve što prolazi stazama našega bitka. Ničim nije moguće sakriti zbilju duše. Kozmetički zahvati su uzaludni pokušaj poboljšavanja nečega što se ničim ne da poboljšati. Nema te šminke niti te boje koja može oku vratiti sjaj, licu vedrinu, izgledu opuštenost i bezbrižnost. Kozmetika je odavno izgubila uvjerljivost pred istinskim štovateljima prave ljepote života. Ljepota lica, a onda i ljepota svakog izgleda ovisi o ljepoti bitka, o ljepoti duše. Na licu se čita napetost i umor, na licu se čita podmuklost i sebičnost, na licu i u očima čita se istinska dobrota i dobronamjernost. S lica očitavamo prenapetost i očaj, ali i ushit i radost. Nekih se lica bojimo, a za nekima čeznemo. U blizini nekih lica ledi nam se krv, a u blizini drugih lica razgaljuje nam se srce. U blizini jednih ljudi volimo biti i uvijek iznova tražimo priliku da se s njima sretnemo, dok u blizini drugih ljudi ne volimo biti i jednostavno od njih bježimo. Čovjek ne može sakriti stanje svoje duše. Ono se čita, ma koliko se on trudio da tome doskoči ili da to kozmetičkim zahvatima učini ljepšim. Tijelo ne umije lagati. Naše tijelo reagira na stanje naše duše. I mnoge tjelesne boli i bolesti samo su reakcija tijela na stanje naše duše. 
Duša je lijepa. Ona je odraz nebeskog čovjekova stanja prije izgona. Sva naša čežnja za ljepotom, za srećom, za onim što nazivamo ''rajskim stanjem'' zapravo je posljedica izgona iz raja, to znači da je svaka ljepota zapravo odraz rajskoga u čovjekovu izgnaničkom životu. Duša je, međutim, stvorena lijepa. Ona je matrica koja je podešena, upriličena za ljepotu, jer je rajskog porijekla. Negdje u razdvajanju duše od vječnog nastaje ponekad kobni nesklad pa duša zbog gubitka ravnoteže i zbog vrtoglave samostalnosti gubi sigurnost. Toga trena počinje se rađati rugoba. I čovjek je na krivom putu ako misli da nazovi-lijepim licem može prevariti dušu. Nije moguće rekonstruirati dušu bilo kakvim vanjskom zahvatom. Ona se na da konfekcijski, a niti zamjenom stupovlja, vratiti u rajski zavičaj. Ljepotu joj može vratiti samo njezin Tvorac. Duša koja je osjetila doticaj njegove ruke koja je ponovno preoblikuje, ponovno se rodila istinskoj vrijednosti – životu. Lice to više ne može tajiti jer blista. Ljepota je prolom nebeskog i otkinut dio raja Ljepota je prhak blistaj nastao u zaboravnoj igri beskrajnih svjetlosti Od te igre svijet i duša i svemir i cvijet titraju neslućenim zanosom i bliješte prokazujuć Lijepog u nedogled.
(Anton Šuljić - "Čavli u ogradi")