Priprema Novo!

0 preuzimanja

racunalo_animacijaNeki je bogati trgovac naručio kod slikara sliku koja je trebala predstavljati samo jednog pijetla, ali što je moguće savršenije.

Poslije narudžbe trgovac je čekao više godina, a da nije slikara niti vidio niti čuo što o njemu. Napokon mu dosadi čekanje i ode vidjeti što je sa slikom. A od slike ništa. Slikar ponudi trgovcu da sjedne, a on se dade na posao. Za četvrt sata slika je bila gotova. Krasna! Umjetnina! Bez prigovora! Trgovac je bio oduševljen, ali zabezeknuo se kad je čuo ogromnu svotu koju se slikar usudio tražiti za posao od samo petnaest minuta. Razljutio se i nije htio platiti. No slikar pokaže na gomilu papira koja je stajala u sobi, velika kao čovjek - na svakom je komadu papira bila slika pijetla. "Ove sam slike", reče "tri godine crtaoda bih se uvježbao i kako bih mogu u tako kratkom vremenu, kao što ste vidjeli, naslikati tako lijepu i savršenu sliku. Moram dakle primiti plaću i za vrijeme moje duge pripreme."

Trgovac je uvidio da slikar ima pravo i platio račun.

Pregleda: 1820 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 09. 2019.

Slični dokumenti

Neodgovorni liječnik
Neodgovorni liječnik

Jednog su liječnika pozvali da hitno dođe u bolnicu operirati bolesnog dječaka. Došao je žurno; odmah na ulazu zaogrnuo se kirurškim ogrtačem i uputio ravno u salu za operacije. U hodniku ispred sale zatekao je bijesna dječakovog oca.

Zvjezdane oči - priča o svetoj Luciji
Zvjezdane oči - priča o svetoj Luciji
Zvjezdane oči - priča o svetoj Luciji
sveta-lucija-siracusa-kipVeć su prošla dva dana otkako se mati i kći vratiše s hodočašća u Siracusu. Gospođi Eutihiji bijaše mnogo bolje pa je već hodala po kući, kuhala i pospremala. Trećega dana posjeti ih Lucijin zaručnik. Bijaše pristao mladić iz poznate i vrlo časne obitelji.
- Oči su ti sjajne poput zvijezda - reče Luciji umjesto pozdrava.
Djevojka naglo spusti vjeđe. Osjeti drhtaj duboko u utrobi kao od nekog potmulog straha. Htjela bih da se zanosi mojom dušom, pomisli, a ne tijelom. Ako ga moje oči zavode, bolje da mu ne dadnem priliku da ih motri.
- Mnogo toga moram obaviti - reče. Budi tako dobar pa nas pohodi za tjedan dana!
Mladić razočarano uzdahne, ali se pokori Lucijinoj želji.
A ona, ustrašena osjećajima koje je jasno razabirala u zaručniku, odluči svoj dio imanja razdijeliti sirakuškoj sirotinji. Ljubi li moje srce, neće se obazirati na siromaštvo, umovala je.
Cijele sedmice odnosila je iz kuće sve što bijaše imalo vrijedno: haljine od skupocjenih tkanina, obuću od najfinije kože, slike i sagove, vaze i vezove, porculansko posuđe i komade namještaja od sandalovine i ebanovine s intarzijama od bjelokosti. Naposljetku isprazni i škrinju s novcem te sve razda ubogarima. tako u kući ostade samo najnužnije.
Osmoga dana ponovno je pohodi zaručnik.
- Čemu otezati? Vrijeme je da uglavimo dan vjenčanja - reče. - S tvojim imanjem i onim što mi dadne otac započet ću velik posao i... - zastade u besjedi zaprepašteno se ogledavši po praznoj sobi, a onda krikne: - Ta gdje su slike, sagovi i namještaj?
- Kod onih kojima pripada - mirno odgovori Lucija.
- Što si rekla?
- To što si čuo! - odsiječe Lucija. - Gospodin Isus kaže: Ako hoćeš biti savršen, razdaj sve što imaš siromasima i kreni za mnom.
- Isus? Onaj Židov što ga razapeše kao razbojnika u Jeruzalemu? Što je zaludio narod da mu vjeruje i da više ne žrtvuje našim bogovima? - bješnjeo je zaručnik. - To neću trpjeti! Idem u sudište pa ću te prijaviti. Vidjet ćemo hoće li ti pomoći tvoj raspeti uzor!
Posve pomračena srca zaručnik odjuri i prijavi Luciju vlastima kao kršćanku koja se odmetnula od cara i državne vjere. Od rimskih bogova.
Ni sat poslije njegova odlaska stigoše vojnici da odvedu Luciju u mučilište. Svežu je konopcima za volovski jaram. Ali koliko su god tukli životinje da povuku, one se nisu uspijevale pomaknuti s mjesta. Tada upravitelj zapovjedi da djevojku spale tu gdje je zatekoše. Naslagaše drva i potpališe oganj. Ali nijedan plamičak ne htjede se dotaknuti ni Lucijine odjeće, a kamoli tijela. Tada jedan od vojnika podiže bodež da joj probode grlo, zagleda joj se u oči, i ruka mu klone.
- Kukavico! - zaurla vojnik do njega i ta riječ poput čarobnog štapića ponovno podiže ruku s bodežom.
- Ah, kako te oči blješte! Kao najsjajnije zvijezde - prošapće vojnik, i šaka s bodežom ponovno klone.
- Bijedniče! - vrisnuše sad svi vojnici. - Zar se bojiš suknje?
Vojniku zadrhte usne pa napregne svu svoju volju ne bi li podigao ruku s oružjem.
... ali ti češ umrijeti mučeničkom smrću. Bojiš li se? - pričini se Luciji da ponovno čuje Agatin glas.
- Ne bojim se - šapne i sklopi oči da ne zbunjuje vojnika. Da ne gleda svjetlost zemaljsku.
Ruka s bodežom treći se put podiže i silovito spusti na Lucijin vrat. Djevojka se zanjiše. I gle! Umjesto tame, pod vjeđama joj rasula se svjetlost vječna.
Sonja Tomić

Zanimljivosti

Najstarija pjesmarica na hrvatskom jeziku, iz 1635. godine, nalazi se u franjevačkom muzeju na otoku Krapnju pored Šibenika. Na otoku je pronađen još jedan primjerak iz iste godine koji se čuva u Zagrebu.

Humor

Došli djed i baka pred rajska vrata. Petar ih pogleda i reče: dobri ste ljudi bili zaslužili ste da uđete. Malo ih provede okolo da vide kako se živi u raju. Gledaju oni, ljudi zadovoljni, nasmješeni… Nakon nekog vremena djed će baki: Ti, i tvoja zdrava hrana, mogao sam ovdje doći prije 30 godina!

Poslovice

S ciljem pred očima i najsporiji napreduju brže nego oni najbrži bez cilja! (Lessing)