Savršeno srce Novo!
0 preuzimanja
Jednoga dana jedan mladić stajao je u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijelom onom kraju. Prošla je velika povorka ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice niti zareza na njemu. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, ispred povorke pojavio se jedan stari čovjek i rekao: "Tvoje srce nije ni približno lijepo kao moje?" Povorka i mladić pogledali su u starčevo srce. Udaralo je istina snažno, ali je bilo prepuno ožiljaka Na njemu je bilo mjesta gdje su komadići bili otkinuti i onih koji su srasli sa srcem, ali nisu potpuno pristajali i bilo je mnoštvo oštećenih završetaka na tim komadićima. Kad su bolje pogledali utvrdili su da u stvari dosta komadića nedostaje.
Ljudi iz povorke počeli su mrmljati među sobom "kako može reći da mu je srce ljepše od mladićeva snažnog i lijepo oblikovanog srca?" Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se vidjevši njegovo stanje. "Mora da se šališ", rekao je starcu, "usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno a tvoje je prepuno ožiljaka." "Da", rekao je starac, "tvoje srce izgleda savršeno ali ne može se niti uspoređivati s mojim. Pogledaj ove ožiljke! Svaki od njih predstavlja osobu kojoj sam dao dio svoje ljubavi. Često mi osoba uzvrati dijelom svog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, imam nekih grubih završetaka. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ovi prazni dijelovi. Ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećajući me na ljubav koju sam dao a nije uzvraćena. Dijeljenje ljubavi je rizik. Ipak ljudi se jednog dana mogu vratiti i popuniti prazne prostore na koje čekam, zato se taj rizik isplati."
Mladić je samo pognuo glavu i pridružio se povorci koja se divila starčevu savršenom srcu.
| Pregleda: | 2058 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Ima u Evanđelju mjesta koja se čine nelagodnima, ulomaka koji se ne čitaju često, zgoda koje izgledaju nezgodnima. Oni koji su u drevna vremena kad nije bilo tiska rukom prepisivali Bibliju znali su čak i izostaviti kakvo mjesto.
Jedan od nelagodnih ulomaka je zapis Ivanova evanđelja o Isusovu izgonu trgovaca iz hrama. Isus je planuo. Dosegao uže. Spleo ga u bič. Pojurio među hramske trgovce. Ljutito prevrće stolove prodavača. Udara bičem od užeta. Otjeruje ovce i volove. Graju, dreku, povike, otpore nadvisuje glas ljutitog Nazarećanina: Ne činite od kuće oca mojega kuću trgovačku (Iv 2, 6). Ovakvog Isusa gotovo ne poznajemo. Kad bismo listali molitvenike i u njima potražili sličice kojima obilježavamo stranice, uvjeren sam da ne bismo našli ni jedne koja prikazuje ljutitog Isusa.
Za Isusa je pisano da je bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Ljutio se kao i mi. Mi redovno smatramo da je ljutnja grijeh... Ali, kad se Isus ljutio, zacijelo nije ljutnja kao takva grijeh. Koja je ljutnja grijeh? Ona koja nije razmjerna uzroku. Ili ona koja je čak bez razloga. Zbog čega se Isus Ljutio? Zbog toga što su trgovci obeščastili hram Očev. Naše ljutnje su više radi nas samih, što je netko nama učinio nažao.
Pismo nam tako govori da se ljutimo ali neka ne griješimo. Znači da naša ljutnja ne bude bezrazložna ili bezrazmjerna. I još nešto veli Sveto Pismo: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Srdžba je nekako kao mana koja se morala potrošiti u danu kad je pala, nije se smjela čuvati za slijedeći dan. Srdžba je račun koji se ne prenosi na drugi dan. Kad se okrene stranica dana, ljutnja se ne prenosi. Novi dan mora početi čist. Ljutnje su kao oblaci i kao kratko nevrijeme. Dođu i prođu. Prenositi ljutnju na drugi dan znači kvariti san. Prenositi je danima iz dana u dan znači trovati život sebi i drugima.
Isus se naljutio, žestoko se razljutio. Jedanput. Bog nam ne brani da se (s razlogom) naljutimo, ali ne da se i ljutimo.
(Ivan Golub)
Ljubim te, Bože moj,
svim svojim srcem i dušom...