Moć magije Novo!
0 preuzimanja
Jedan mladić za kojega se pričalo da se bavi magijom sjedio je u sveučilišnoj knjižnici s prijateljima i razgovarao o svemu i svačemu. Jedan od studenata za stolom htio je iskušati njegove magijske vještine pa ga upita: „Možeš li podignuti ovu knjigu sa stola?“ Ovaj odgovori "naravno", pruži ruku i podigne knjigu sa stola. "Ali ne tako, to je uobičajeno. Možeš li je podignuti magijom?" „Mogu“, reče mladić i zamoli prijatelja koji je sjedeo pored njega da podigne knjigu. "Ali to nije magija!" "Kako nije? Knjiga je bila na stolu, a sada više nije."
"Dobro, ali možeš li podići knjigu sa stola a da je nitko ne dotakne?" "Mogu," reče mladić i lupi nogom po stolu odozdo i knjiga na trenutak odskoči u vis. "Dobro, je li ti to mene zezaš?" "Ne, zašto?" "To nije magija! Možeš li podići knjigu sa stola koristeći neku magijsku tehniku?“
Mladić i ovaj put reče "mogu". Zatvori oči i skoncentrira se. Nakon samo nekoliko minuta, u sobu uđe student koji je posudio knjigu kolegi za stolom, reče "aha, tu je dakle", uzme knjigu i izađe iz sobe.
| Pregleda: | 1144 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Jednog je poslijepodneva unuk zatekao djeda nad neobičnim albumom. Umjesto fotografija dragih ljudi, sa stranica albuma smiješila su se srca svakojakih veličina, ispisana imenima. - Prvi put vidim da netko u album lijepi srca - primijeti unuk. - Svako srce u mojim mislima oblikuje i sliku drage osobe - pojasni djed. - A ova zašarana i precrtana srca?- zanimalo je unuka. - Zašarana srca pobuđuju u meni slike ljudi za koje sam želio da mi puno znače, a oni mi nisu pokazivali ni mrvu ljubavi. Precrtana srca sjećaju me na ljude za koje sam na vrijeme shvatio da me ne vole. - Hm! A slomljena i probodena srca? - To su uglavnom ljudi koji su me osvojili nakon jednog susreta, ali sam se već na sljedećem susretu razočarao u njima. - Nije li bakino ime u najvećem srcu? - klikne unuk upirući prstom u najveće srce u albumu. - Da. Nakon vjenčanja moje je srce dugo samo baki pripadalo. Na pretposljednjoj stranici unuk ugleda srce iste veličine, ali podijeljeno na četiri dijela. Milujući ga po kosi, djed pojasni: - Kako su godine prolazile, osim bake, u srcu su mi se nastanili tvoj tata, pa tvoja sestra i ti. - Za koga čuvaš posljednju stranicu? - Za novo srce, jednako veliko, ali samo s tvojim i sestrinim imenom. - Gdje su nestali moj tata i baka?... – u čudu će unuk. -Tata se preselio u srce tvoje mame, a baka u srce anđela koji je na nebu čuva od prošle godine. (Nada Mihoković Kumrić)
Ne vjerujem i nikada neću vjerovati:
- U Boga koji traži da ga se ljudi boje
- U Boga vrača i čarobnjaka
- U Boga koji bi sprečavao ljudski razum u njegovu traženju
- U Boga koji bi postao monopol jedne Crkve, jedne rase, kulture ili kaste
- U Boga djeda koga se može iskorištavati
- U Boga komu ne bi trebao čovjek
- U Boga suca koji sudi uvijek sa zakonikom u ruci
- U Boga samotnika
- U Boga koji se može rastumačiti filozofijom
- U Boga koji priječi čovjeku da raste, da osvaja, da se preobrazuje, da se razvija dotle da postane "gotovo kao Bog"
- U Boga koji od čovjeka, zato što vjeruje, zahtijeva da se odrekne da bude čovjek
- U Boga koji kaže "platit ćeš ti meni"
- U Boga koji se koji put kaje što je ljudima dao slobodu
- U Boga koji se zadovoljava da čovjek kleči čak i ako ne radi
- U Boga opijum za obnovu zemlje i nadu samo za budući život
- U Boga onih koji misle da ljube Boga zato što ne ljube nikoga
- U Boga komu se sviđaju oni koji uvijek govore "sve je u redu"
- U Boga koji opravdava rat
- U Boga koji daje prednost bogatima
- U Boga koji ne spasava one koji ga nisu upoznali, ali koji su ga željeli i tražili
- U Boga koji se zaručuje s politikom
- U Boga koji koji zemlju i stvari što ih čovjek voli uništava umjesto da ih preobrazi
- U Boga koji ne bi bio misterij, koji ne bi bio veći od nas
- U Boga koji bi zauvijek uništio naše tijelo mjesto da ga uskrisi
- U Boga za koga ljudi vrijede ne po onom što jesu, nego po onomu što imaju ili predstavljaju
- U Boga koji ne bi bio ljubav i koji ne bi znao pretvoriti ljubav u ono što treba
- U Boga u kog se ne bih mogao pouzdati i onda kad zakažu sve nade...
J. Arias, svećenik