Promijeniti svijet Novo!
0 preuzimanja
Jednom u jedan grad došao je prorok i počeo vikati na najvećem gradskom trgu kako je potrebna promjena u životnom hodu grada. Prorok je vikao i vikao i poprilično mnoštvo je dolazilo čuti ga, iako više iz radoznalosti nego li zbog istinskoga zanimanja.
I prorok je svaki dan stavljao svoju dušu u svoje riječi i u svoj nastup, tražeći promjenu navika i običaja.
Ali, kako su prolazili dani, tako je bilo sve manje onih radoznalih koji su ga okruživali. Na kraju ni jedna osoba nije se činila spremnom na promjene. Ali prorok nije posustajao i nastavio je vikati. Sve dok se više nitko nije zaustavljao poslušati njegove riječi. Ali i dalje je prorok nastavio vikati u samoći na velikom trgu. Prolazili su dani. Prorok je i dalje vikao. I nitko ga nije slušao.
Ipak, jednog dana netko mu se je približio i upitao ga:
Zašto i dalje vičeš? Zar ne vidiš da nitko nije spreman promijeniti se?
I dalje vičem – odgovorio je prorok, - jer ako zašutim, oni će promijeniti mene!
nepoznati autor
| Pregleda: | 3532 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 25. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku a da nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova.
Neki je čovjek imao običaj nedjeljom reći svojoj ženi: „Ti idi u crkvu, pa moli i za sebe i za mene.“ Prijateljima je govorio: „Meni ne treba ići u crkvu. Moja žena moli za nas oboje.“ Jedne je noći taj čovjek usnuo san. Sa svojom ženom našao se pred rajskim vratima, očekujući da mu otvore. Vrata su se počela polako otvarati i on je začuo tajanstveni glas koji se obraćao njegovoj ženi: Ti možeš ući za vas oboje! Žena je ušla i vrata su se zatvorila. Čovjek je tada osjetio tako veliku tjeskobu da se probudio. Sljedeće nedjelje rekao je ženi: „Danas idem s tobom u crkvu.“