Mrav koji me je naučio moliti Novo!
0 preuzimanja
Jednoga dana vidio sam mrava koji je nosio golemi list.
Mrav je bio malen a list barem dva puta teži od njega.
Mrav ga je nosio s velikim naporom.
Čas ga je vukao, čas ga je podizao iznad glave. Kad je puhnuo vjetar, list je pao, a pao je i mrav.
List se okretao i padao, ali mrav nije odustao od svoje namjere.
Gledao sam ga i pratio dok nije došao blizu rupe, koja je ulaz u njegovu kuću.
Pomislih: “Konačno je uspio.”
No prevario sam se, jer trebao je napraviti još jedan važan korak.
List je bio veći od rupe u mravinjaku, i mrav ga je ostavio ispred i bez tereta ušao unutra.
Promrmljah: “Jadniče, tolika žrtva ni zbog čega.”
Sjetio sam se narodne poslovice: “Plivaj, plivaj i umrijet ćeš na plaži.”
Ali mrav mi je otkrio jednu tajnu. U rupu su ušli drugi mravi, i počeli trgati list i nositi ga u malenim komadićima.
Činilo se da su sretni u poslu. Za malo vremena, veliki list je nestao. Ostali su tek komadići koji su odmah uvučeni u rupu.
Počeo sam razmišljati o svojim iskustvima.
Koliko puta sam se obeshrabrio pred obavezama i poteškoćama?
Da je mrav gledao veličinu lista, možda ga ne bi bio niti pokušao nositi.
Zavidio sam mravu na upornosti i snazi. Svoja sam razmišljanja pretvorio u molitvu. Zatražio sam od Gospodina:
Da mi da upornost mrava, da ne izgubim volju zbog padova. Da mi podari ustrajnost mrava, da nadiđem svakodnevne poteškoće.
Da mi da mudrost ovih mrava, koji su podijelili teret koji je izgledao tako velik.
Da mi da poniznost da podijelim s drugima plodove napornog rada tako da moj put ne bude osamljen.
Tražio sam od Gospodina milost da mogu poput ovog mrava ne odustati na putu ni kad na mene navale suprotni vjetrovi, a osobito kada, zbog težine obaveza ne vidim jasno put kojim mi je ići.
Ličinke koje su očekivale hranu unutar mravinjaka, gurale su mrava naprijed i dale mu snagu da prijeđe put s teškim teretom na leđima.
Poslije susreta s mravom, i ja sam dobio snagu na svom putu. Zato zahvaljujem Gospodinu što ga je stavio na moj put i naveo me da prođem baš tuda.
Snovi ne umiru nego se uspavaju ljudska srca. Zato se treba probuditi i krenuti naprijed!
Ninon Rose Hawryliszyn e Silva
| Pregleda: | 1949 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Prema grčkoj mitologiji nimfa Eho zaljubila se u prelijepog mladića Narcisa koji na nju uopće nije obraćao pažnju. Eho je venula od tuge sve dok od nje nije ostalo ništa osim glasa. Boginja Osvete osudila je oholog Narcisa da se zaljubi u svoj odraz u jezeru. Toliko je bio opčinjen sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Poslije Narcisove smrti, došle su Drijade - gorske vile - i vidjele da se jezero pretvorilo u vrč slanih suza. „Zašto plačeš?” - pitale su ga. „Oplakujem Narcisa”, reče jezero. „Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa. Mi smo stalno po šumi trčale za njim, a jedino si ti imalo prilike izbliza promatrati njegovu ljepotu.” “Narcis je bio lijep?” - iznenadi se jezero. “Tko bi to mogao znati bolje od tebe? Na tvoje se obale svakog dana naslanjao.” - odgovoriše Drijade. Jezero zašutje trenutak pa reče: „Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove ljepote, već zato što sam, svaki put kada bi legao na moje obale, gledao kako se u dubini njegovih očiju zrcali moja vlastita ljepota.”
Oscar Wilde
Prepoznaješ li sebe u Narcisu ili u jezeru? OHOLOST JE TEŠKI GRIJEH IZ KOJEGA NASTAJU MNOGI DRUGI GRIJESI
Stari su Rimljani bogove molili za uspjeh u poslu, za pobjedu u ratu, za dobru žetvu itd. i prinosili su im žrtve, a bogovi su bili dužni ljudima ispuniti molitve. U molitvama se, smatralo se, točno moralo reći što se želi i što se daje, predviđajući sve slučajeve. Ako se, npr., u molitvi bogu točno ne kaže: "Primi na dar ovo vino koje ti prinosim!" bog će odmah, kakav jest, shvatiti da mu se pirnosi sve vino koje se nalazi u podrumu. I tada jadni čovjek ostane bez ijedne kapljice.
Rimska legenda priča kako se Romulov nasljednik kralj Numa Pompilije pogađao s bogom Jupiterom: - Prinijet ćeš mi za žrtvu glavu - zatražio je Jupiter. - Vrlo dobro - odgovorio je kralj - dobit ćeš glavicu bijelog luka koju ću smjesta iščupati iz svog povrtnjaka. - Ne - odgovorio je Jupiter - hoću nešto ljudsko! - Dobro - odvratio je kralj - dobit ćeš ljudsku kosu. - Ali, ne, ja hoću nešto živo! - U redu - izvukao se kralj - na sve to dodat ćemo jednu malu živu ribu.
Jupiter je, kaže priča, prasnuo u smijeh i na sve pristao.