Račun majčinske ljubavi Novo!
0 preuzimanja
Jedne večeri, dok je majka pripremala večeru, njezin sin jedinac ušao je u kuhinju s omotnicom u ruci. Ozbiljna izraza lica, predao je majci omotnicu u kojoj je bio pažljivo napisan, i brižno presavijen list papira. Šest puta odnio smeće: 6 KUNA. Tri puta donio kruh i mlijeko: 9 KUNA. Četiri puta obrisao suđe: 5 KUNA. Čuvao sestricu (3 popodneva): 30 KUNA 6 puta pospremio svoju sobu: 20 KUNA Prašina, cvijeće i druge sitnice: 10 KUNA UKUPNO: 80 KUNA. Majka je brižno pogledala sina u oči. Kroz glavu su joj prolazila sjećanja. Uzela je novčanik i bez riječi platila. Zatim je uzela onaj papir i na poleđini napisala: Kuhala za njega 9 godina: 0 KUNA. Bdjela kad je bio bolestan 100 noći: 0 KUNA. Brisla mu suze – mnogo puta: 0 KUNA. Učila s njim iz dana u dan – 3 godine: 0 KUNA. Prala, peglala, čistila za njega – 9 godina: 0 KUNA. UKUPNO: 0 KUNA. Kad je završila, s osmjehom je dala papir dječaku. Nakon što je dječak pročitao ono što je majka napisala, oči su mu se napunile SUZAMA. Okrenuo je papir i na svoj račun napisao velikim tiskanim slovima: "PLAĆENO". Zagrlio je majku i poljubio je u obraz. Kada u osobnim i obiteljskim odnosima počnemo činiti račune gotovo je. Ljubav ili je besplatna ili nije ljubav!
| Pregleda: | 788 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Na putu prema moru jedna je rijeka stigla do pustinje i tu se zaustavila. Pred njom su na vidiku bile stijene, provalije, špilje i nanosi pijeska. Rijeka je zastala od straha.
Jedna žrtva droge manje! Zovem se Franc Huber. Ja sam izbavljen iz pakla droge. Bio sam potencijalni mrtvac. Nakon dvadeset godina u drogi želio sam još samo umrijeti. Amsterdam - jednosmjerna ulica za ovisnike. Moja životna snaga istrošila se u vrtlogu slobode, zatvora i psihijatrije. Oko mene je bila samo bijeda. Svi su mi prijatelji visjeli na igli ili pak ležali na groblju. Ufiksao sam si zrak u venu. No preživio sam taj pokušaj samoubojstva. Hodao sam dalje ulicama Amsterdama vođen strašću za drogom kao daljinskim upravljačem. Sada mi je pedeset i jedna no dobro se sjećam doba kada sam bio dijete s ključem oko vrata. Majka me mogla nahraniti, ali mi je obiteljska toplina bila stran osjećaj. Kao tinejdžer našao sam sebe među rock-bendovima i anarhistima. Kad sam došao u dodir s drogama, prekinuo sam učenje zanata. Primjer mi je bila Janis Joplin koja je jednom rekla: "Živi brzo, živi intenzivno, umri mlad". Živio sam brzo i intenzivno - ali još sam živ! »ak se i radujem Životu. Godine 1980. dovukao sam se, pun heroina, do ljudi koji su mi željeli pomoći. Ohrabrili su me i potaknuli na tko zna koji pokušaj odricanja. S njima sam proveo jednu godinu. Našao sam mir i upoznao pravi život. Život bez ovisnosti mora se vježbati, no uobičajene terapije, psihijatar i boravci u zatvorima slabo su mi pomogli. Ovisniku treba više - njemu treba čudo! Njemu treba hrabrosti za život. Za čuda je nadležan Bog i to sam iskusio. On mi je, kada je sve propalo, podario nov početak.
Kada dosegneš dno, dolazi do prekretnice.
Isus je pobijedio besmislenost i smrt. On nam svojim opraštanjem daje nov život. Iza ovisnosti skriva se duboka čežnja za smislenim i sadržajnim životom. Božjom pomoću uspio sam to pronaći."
(Franz Huber)