Bijeli i crni kamenčić Novo!
0 preuzimanja
U davna vremena nekom se trgovcu dogodila nesreća da je bankaru dugovao veliki novac.
Bankar, star i mrzovoljan čovjek predloži dogovor: trgovcu će otpisati dug, ako zauzvrat dobije ruku njegove kćeri.
Kako je trgovca i djevojku obuzela jeza na taj prijedlog, bankar je predložio da o tome odluči Providnost.
U torbu će staviti bijeli i crni kamenčić. Djevojka će izvlačiti. Izvuče li crni, očev dug biti će otpisan, a djevojka će postati bankareva žena.
Ako djevojka odbije izvući kamen, otac će biti stavljen u tamnicu, i za djevojku se neće imati tko brinuti.
Pošli su do trgovčeva vrta, punog raznog kamenja. Bankar je pred užasnutim djevojčinim očima u torbu stavio dva crna kamenčića i rekao joj da izvuče onaj koji će odlučiti o njenoj sudbini.
Iako je vidjela prevaru nije mogla dokazati što je bankar učinio jer je znala da ovaj neće htjeti otvoriti torbu i pokazati što je u njoj.
Ako odbije izvući kamen propadaju i ona i otac. Izvuče li crni spasiti će barem oca.
I djevojka je stavila ruku u torbu. Brzo je izvukla kamen i spustila ga na tlo među kamenčiće među kojima se izgubio.
O, kako sam nespretna! - rekla je - Ali, ništa zato. Pogledajte u torbu, vidite koji je ostao pa ćemo znati koji sam izvukla.
Sveto pismo kaže: Budite lukavi kao zmije i bezazleni kao golubovi.
| Pregleda: | 1612 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Zahvaljujući svojim izuzetnim osjetima i izvježbanim sposobnostima, jedna se je muha uvijek uspijevala uvući u svježe,
i hranom bogate, prostorije, gdje to drugim muhama nije polazilo za rukom, a izlažući se pritom mnogostrukim rizicima jer je njena prisutnost redovno bila nepoželjna.
Međutim, naružana samopuzdanjem i oprezom, opremljena satelitskim okom, uz izuzetnu sposobnost manevra krilima, blagovremeno je izbjegavala mnogobrojne udarce koji su se na nju obrušavali, bilo otvoreno ili iz prikrajka.
Znala je kada i gdje se treba primiriti, a kada otvoreno izaći i uživati u blagodatima namirnica koje su ljudi ostavljali iza sebe.
Sve je bilo dobro do onoga dana kad je osjetila neodoljivi miris meda u nosnicama.
Opijena njime, kao da je izgubila razum, nestrpljivo čekajući da prestane lov na nju. I da se potom prepusti osjetima koji će je dovesti na izvor blagodati njoj omiljene hrane.
I dok je halapljivo jela razmazani med, noge su joj sve dublje tonule u ljepljivu smjesu iz koje se više nije mogla pomaknuti.
Ni iznimni napor krila nije bio dovoljan da se izvuče iz kobnog zagrljaja u koji ju je gurnula nesputana strast.
Posljednje riječi koje je čula, prije nego što su je napori potpuno iscrpili, bio je komentar jednog prolaznika, čiju je mudrost bilo kasno primjeniti: ”Više se muha uhvati na žlicu meda nego na sto litara octa.”
Dobri papa, Ivan XXIII., bio je poznat po svojoj duhovitosti, spontanosti i mudrosti. Jednog dana u audijenciju mu je došao novoimenovani biskup. U kratkom razgovoru biskup se potužio papi da mu nova služba ne da spavati.