Božja ili ljudska čuda? Novo!
0 preuzimanja
Bio jednom jedan car u Mezopotamiji koji je dao sagraditi impozantan labirint, te pozvao jednog beduinskog vladara iz Arabije u posjet. Pokazao mu je labirint i zatvorio ga u njemu dok sam ne pronađe izlaz.
Čovjek je lutao i lutao i napokon izišao. Car Mezopotamije ga upita je li uzbuđen prizorom njegove građevine i ima li išta što bi je u njegovom carstvu nadmašilo.
Beduin na to reče da ima i da će mu pokazati kad mu uzvrati posjet.
Nije prošlo puno vremena kad je Mezopotamski car došao u Arabiju.
Beduin ga, kako običaji nalažu lijepo primi i ugosti, a potom ga odvede - u pustinju. - Evo moga labirinta, reče mu ostavljajući ga usred pješčanog mora. Nađi put iz njega i kasnije ćeš mi reći ima li nad Božjim čudom beskraja ikakvog drugog čuda.
Umjesto da glavu razbijate kad će doći godišnji odmor, pokušajte osmisliti život iz kojeg ne morate bježati.
| Pregleda: | 1695 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Koliko nas ljudi svakodnevno izluđuje i naljuti? Da ih pokušamo osvojiti i zavoljeti?
U našem domu u Costa Mesi u Kaliforniji vladala je strka. Ali u kući s desetero djece i još jednim na putu, svaki je dan uglavnom bio takav. Tog mi je dana bilo posebno teško obavljati svakodnevne poslove - a sve zbog jednog malog dječaka. Len, koji je tada imao tri godine, pleo mi se oko nogu kamo god bih išla. Kad bih zastala da nešto učinim pa se okrenula, spotakla bih se o njega. Nekoliko puta sam mu predložila da se ide igrati. '' Nećeš se ići ljuljati?'' opet sam pokušala. Ali on se samo bezazleno nasmiješio i rekao: ''Ne, majčice. Radije bih ostao ovdje s tobom.'' I nastavio je skakutati za mnom. Nakon što sam mu već peti put stala na prste, izgubila sam strpljenje pa sam ustrajala na tome da se ode van igrati s drugom djecom. Kad sam ga pitala zašto se tako ponaša, pogledao me je svojim milim zelenim očima i kazao: '' Majčice, u vrtiću mi je odgojiteljica rekla da moram ići Isusovim stopama, ali ja ga ne vidim pa idem tvojim stopama.'' Digla sam Lena na ruke i čvrsto ga zagrlila. Suze ljubavi i poniznosti potekle su zajedno s molitvom koja se rađala u mom srcu - molitva zahvalnosti za jednostavno i predivno razmišljanje trogodišnjeg dječaka.
(Davida Dalton - Melem za kršćansku dušu)