×

Poruka

You need to login before you can view or download document

Pamtit ću ovaj život Novo!

0 preuzimanja

zivot-ilustracijaPamtit ću ovaj život kao neizrecivi Božji dar i podjednako neizrecivo Božje povjerenje.

Pamtit ću ga po onome što mi je dano doticati rukom i po onome što mi je dano doticati dušom...

Pamtit ću ga po mnogim jednostavnim bićima i stvarima – po vodi i zraku, po tišini i svjetlosti, po blizinama i čežnjama... po suhom lišću i tolikim dobrim darovima prirode...po tragovima iz kojih sam se u svako doba, ili barem gotovo u svako, mogla prepoznati zakriljena ljudskom i Božjom brižnošću...po tome što sam s jednakom ljubavlju bila darivana i lišenošću i obiljem, i vedrinom i trpljenjem...

Pamtit ću ovaj život po mnogim ljudima... po onima s kojima se nisam morala gledati u oči, jer smo zajedno gledali u istom smjeru... po onima koji su bili kao u svjetlu koje putuje kroz noć i na svom putu pali ugasle zvijezde...po onima koji su mi pomogli da spoznam kako jedino penjući se na brdo, usprkos svim mukama koje doživljavam, mogu okusiti djelić neba... po ljudima koji su mi bili darovani, dotaknuli me svojom prisutnošću, a nakon kojih više nisam bila ista...

Pamtit ću ovaj život po T E B I ... i zato ti H V A L A . . .

autor nepoznat

 

Pregleda: 1522 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 04. 12. 2019.

Slični dokumenti

Lako je voljeti ljude koji su daleko
Lako je voljeti ljude koji su daleko

Lako je voljeti ljude koji su daleko, no nije uvijek tako lako voljeti one koji žive s nama ili blizu nas. Ne slažem se da sve što činimo trebamo činiti u velikom stilu.

Neodgovorni liječnik
Neodgovorni liječnik

Jednog su liječnika pozvali da hitno dođe u bolnicu operirati bolesnog dječaka. Došao je žurno; odmah na ulazu zaogrnuo se kirurškim ogrtačem i uputio ravno u salu za operacije. U hodniku ispred sale zatekao je bijesna dječakovog oca.

Zanimljivosti

“Ravna ulica” u Damasku u kojoj je apostol Pavao progledao nakon što je Ananija položio ruke na njega još se i danas tako naziva.

Humor

Mladi redovnik je stigao u samostan. Dodijeljen je da pomaže ostalim redovnicima kopirati prepisujući stare propovijedi i zakone. Primijetio je, da uvijek svi redovnici prepisuju iz kopija. I tako on ode do poglavara samostana da ga pita zašto se ne prepisuje iz originalnih svitaka ukazujući da je netko mogao pogriješiti ili nešto propustiti čak i u prvoj kopiji i to ne bi bilo nikada ispravljeno! I greška bi bila uvijek iznova prepisivana. Poglavar samostana reče, “Stoljećima smo prepisivali s kopija, ali si dobro primijetio.” Otišao je dolje u mračne ćelije ispod samostana gdje su bili originalni rukopisi arhivirani i čuvani u zaključanom sefu, a izgledali su kao da nisu bili otvoreni stotinama godina. Sati su prolazili, a nitko nije vidio starog poglavara samostana. Mladi se redovnik zamislio, i otišao potražiti starog poglavara dolje u mračne ćelije samostana. Vidio ga je kako udara glavom o zid i kuka. “Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R !” Čelo mu je bilo krvavo, krv se niz lice slijevala, a on je nekontrolirano plakao. Mladi redovnik je pitao: “Što je tako loše Oče?” Škripavim, prepuklim glasom odgovori stari poglavar: “Riječ je bila …”CELEB R ATE !!! “ (Slavlje, a ne celibat)

Poslovice

Zrno pijeska u oku može sakriti cijelu planinu! (Japanska poslovica )