Zavoli ih! Novo!
0 preuzimanja
Koliko nas ljudi svakodnevno izluđuje i naljuti? Da ih pokušamo osvojiti i zavoljeti?
Neki čovjek odluči urediti svoj vrt pred kućom: posije englesku travu i uskoro iznikne lijepa zelena površina. Puno je vremena i pažnje posvećivao vrtu, ali se na proljeće začudi i naljuti, jer je u gustoj travi pronašao nekoliko žutih cvjetova. Požurio ih je iščupati. Ali su već sljedećih dana nicali novi cvjetovi, cvjetovi maslačka. Ode u trgovinu i kupi otrov za poljsko cvijeće. Nije pomoglo.
Od tog vremena njegov rad u vrtu pretvori se u bjesomučnu borbu protiv žutog cvijeća, koje je svakim danom sve više raslo i cvjetalo. „Što mogu još poduzeti“, povjeri čovjek brigu svojoj ženi. „A zašto ne pokušaš zavoljeti to cvijeće?“ odgovori mirno žena. I čovjek posluša. Uskoro su mu divni uzorci maslačaka postali najljepši ukras zelenoj podlozi vrta. Od tada je mirno i zadovoljno živio.
TKO NAS NALJUTI POKORIO NAS JE! (E. Kenny)
| Pregleda: | 1683 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Neki siromašni seljak trčeći dođe svetom čovjeku koji se odmarao pod drvetom.
- Kamen! Kamen! Daj mi dragi kamen!
Zato što vjerujem da je Bog nov svakim jutrom,
da i u ovom trenutku stvara svijet, a ne vjerujem u neku maglovitu i zaboravljenu prošlost...
Ja sam čovjek nade, ne zbog ljudskih razloga... Nego jednostavno - jer vjerujem da je Duh Sveti na djelu u Crkvi i u svijetu, znao to svijet ili ne. Ja sam čovjek nade jer vjerujem da je Duh Sveti zauvijek Duh Stvoritelj, koji svakoga jutra onome koji ga prima daje novu slobodu i dobru mjeru radosti i pouzdanja.
Ja sam čovjek nade jer znam da je povijest Crkve duga povijest prepuna divnih djela Duha Svetoga. Pomislite na proroke i svece, koji u tjeskobnim časovima bijahu divno oruđe milosti i na put nam baciše snop novoga svjetla. Vjerujem u neočekivana djela Duha Svetoga. Jedno je Ivan XXIII. I Koncil. Nismo se nadali ni jednom ni drugom.
Zar smijemo misliti da se danas Bog u svojoj dovitljivosti iscrpio? Nadati se - to je dužnost, a ne luksuz. Nadati se - to ne znači sanjariti, upravo obrnuto: nadom ćemo snove preobraziti u stvarnost.
Blaženi koji se usuđuju sanjati a spremni su platiti veliku cijenu da njihov san u životu čovjeka postane stvarnost.
Bruxelski nadbiskup L. J. Suenens