Gospođo, vi ste bogati - priča Novo!
0 preuzimanja
Banuli su na verandu - dvoje djece u premalim kaputima. "Gospođo, imate staroga papira?" Imala sam posla. Htjela sam reći ne - a onda sam pogledala njihove noge. Obuli su lagane sandale koje su bile natopljene snijegom. "Uđite, pripremit ću vam šalicu toplog kakaa." Nismo razgovarali. Njihove mokre sandale ostavile su tragove na podu. Poslužila sam ih kakaom i tostom s džemom da ih malo ugrijem jer je vani bilo studeno. Zatim sam se vratila u kuhinju i nastavila sređivati račune... Prekinula me tišina u prednjoj sobi. Pogledala sam unutra. Djevojčica je u rukama držala praznu šalicu i gledala u nju. Dječak me otvoreno upitao: - Gospođo,... vi ste bogati? - Jesam li bogata? Ne, nisam! Pogledala sam otrcane navlake na naslonjačima. Djevojčica je brižljivo stavila šalicu natrag na tanjurić. - Šalice pristaju uz tanjurić. Glas joj je bio ozbiljan, a vidljiva je bila glad, ali ne za hranom. Zatim su otišli držeći zavežljaje papira, a vjetar im je puhao u lice. Nisu rekli hvala. Nisu ni trebali. Učinili su više od toga. Obična plava grnčarija, šalice i tanjurići. Ali pristaje jedno s drugim.
Kušala sam krumpir i promiješala mast od pečenja. Krumpir i smeđa mast, krov nad glavom, moj muž sa stalnim zaposlenjem - i to je išlo jedno s drugim. Odmaknula sam stolice od vatre i uredila dnevnu sobu. Blatni otisci malih sandala još su se uvijek nalazili u mom srcu. Ostavila sam ih. Htjela sam da budu tamo u slučaju da opet zaboravim koliko sam bogata.
Marion Doolan
tekst preuzet sa: Lukin portal za djecu i obitelj
| Pregleda: | 1745 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
ZAR ĆEMO MLADOST DATI SVIJETU A STAROST BOGU
Kad sam bio osnovnoškolac, ministrant, jednom mi je poslije Službe Božje u sakristiji bio prišao o. Krsto i upitao me bih li možda želio poći u sjemenište. Ja sam kazao otprilike da sam nakanio poći u vanjsku gimnaziju, a tek poslije bih eventualno vidio, a na što je o. Krsto promrmljao: "Zar ćemo mladost dati svijetu, a starost Bogu?"
Čudno je zašto se toga sjećam. U tom se razgovoru nisam bio osjetio krivim, a niti mi je u tom trenutku ova misao imala neku mudrost. Čak mi se činila i glupom.
No, kako je vrijeme mladosti prošlo i kako sam sada ostarjeli profesor koji se tek u posljednje vrijeme osjeća zauzetijim katoličkim laikom, to mi sve više počinje smetati propušteno vrijeme i sve glasnije i glasnije i glasnije čujem tu davno rečenu rečenicu: "Zar ćemo mladost dati svijetu, a starost Bogu?"
(mr. Dario Miletić)
U jedno selo u kojem stanuju slijepci jednog dana zalutao slon... Slijepci su istina puno toga čuli o slonovima, ali slona nikada nisu vidjeli niti su mogli zamisliti kako slon izgleda.