Upitnik - razmišljanje Novo!

Bio je jednom jedan drag upitnik, i kao svi upitnici zračio je oštoumnošću. Posljednih dana hodao je uokolo rastresen, potišten, razočaran i pun tjeskobe. Svi su ga izbjegavali. Radije su se družili s njegovim krvnim neprijateljem, uskličnikom i vikali: Naprijed! Stani! Kreći! Makni se! Uskličnik je ohol, a danas oholi vladaju svijetom. Na ulici, gdje se upitnik nekad ponosno pojavljivao, nitko više nije pitao: Kako si? Umesto toga vikalo se: Halo! Zdravo! Nitko više nije zaustavljao auto, otvarao prozor i pitao: Molim vas, mogu li ovom cestom do stadiona? Ljudi se danas u automobilima služe uređajima za navođenje koji daju jasne upute: Za deset minuta skrenite lijevo! Umoran od lutanja, svratio je u neku obitelj. Djeca su oduvijek voljela upitnike. No i tamo je zatekao mladića koji je cijeli dan s ocem razgovarao pod uskličnicima: Ti me ne slušaš! Svega mi je dosta, odlazim! Nije me briga što ti misliš, ovdje sam ja glavni! Otac je ostao iscrpljen i tužan, a sin potišten i ljutit. Obojica su jako trpjela jer nema ništa gore nego kad su ljudi fizički blizu, a duhovno tako daleko. Upitnik se smjestio ispod lustera očekujući priliku da stupi u akciju. Ogorčen i stisnutih šaka, otac je bio spreman na udarac, ali iz njegovih je usta krenula rečenica: Što ti misliš? To je i njega začudilo. Sin je iznenađeno šutio. Stvarno ti je stalo do moga mišljenja? Otac kimnu glavom. Počeli su razgovarati. Na kraju su gotovo istodobno rekli: Još uvijek me voliš? Upitnik je presretan poskakivao ispod lustera. Biblija je puna upitnika: Adame, gdje si?, Kajine, gdje je tvoj brat?, Hoćete li i vi otići?, Petre ljubiš li me? Upitnik nije ohol i osoran, on poštuje tuđu slobodu i odgovornost.

Bruno Ferrero