Dobrota koja se ne vidi - poučna priča Novo!
0 preuzimanja
U San Franciscu postoji pet mostova na kojima se naplaćuje mostarina. Jednom vozaču je palo na pamet napraviti nešto neuobičajeno: kad je plaćao svoju mostarinu, platio je mostarinu i vozaču iza sebe. Kad je taj drugi došao platiti svoju mostarinu, službenik mu je rekao: “Vašu je mostarinu platio vozač ispred vas”! - “Ali, kako ja njega uopće ne poznajem”? Nije važno. Ali, ako želite nešto dobra učiniti, i vi platite mostarinu vozaču iza vas! Vozač je to učinio. Sljedeći je ponovio isto. Toga je dana dobrota u San Francisku uživala kao možda nikada do tada. Možda i ti imaš mogućnost u tajnosti učiniti neko dobro djelo. Prepoznaj dobro u drugima i znaj ga pohvaliti kako bi se ono moglo razvijati do u nedogled. Zar to nije smisao života? autor nepoznat
| Pregleda: | 1070 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Muha i med - priča
Zahvaljujući svojim izuzetnim osjetima i izvježbanim sposobnostima, jedna se je muha uvijek uspijevala uvući u svježe,
i hranom bogate, prostorije, gdje to drugim muhama nije polazilo za rukom, a izlažući se pritom mnogostrukim rizicima jer je njena prisutnost redovno bila nepoželjna.
Međutim, naružana samopuzdanjem i oprezom, opremljena satelitskim okom, uz izuzetnu sposobnost manevra krilima, blagovremeno je izbjegavala mnogobrojne udarce koji su se na nju obrušavali, bilo otvoreno ili iz prikrajka.
Znala je kada i gdje se treba primiriti, a kada otvoreno izaći i uživati u blagodatima namirnica koje su ljudi ostavljali iza sebe.
Sve je bilo dobro do onoga dana kad je osjetila neodoljivi miris meda u nosnicama.
Opijena njime, kao da je izgubila razum, nestrpljivo čekajući da prestane lov na nju. I da se potom prepusti osjetima koji će je dovesti na izvor blagodati njoj omiljene hrane.
I dok je halapljivo jela razmazani med, noge su joj sve dublje tonule u ljepljivu smjesu iz koje se više nije mogla pomaknuti.
Ni iznimni napor krila nije bio dovoljan da se izvuče iz kobnog zagrljaja u koji ju je gurnula nesputana strast.
Posljednje riječi koje je čula, prije nego što su je napori potpuno iscrpili, bio je komentar jednog prolaznika, čiju je mudrost bilo kasno primjeniti: ”Više se muha uhvati na žlicu meda nego na sto litara octa.”
Zahvaljujući svojim izuzetnim osjetima i izvježbanim sposobnostima, jedna se je muha uvijek uspijevala uvući u svježe,
i hranom bogate, prostorije, gdje to drugim muhama nije polazilo za rukom, a izlažući se pritom mnogostrukim rizicima jer je njena prisutnost redovno bila nepoželjna.
Međutim, naružana samopuzdanjem i oprezom, opremljena satelitskim okom, uz izuzetnu sposobnost manevra krilima, blagovremeno je izbjegavala mnogobrojne udarce koji su se na nju obrušavali, bilo otvoreno ili iz prikrajka.
Znala je kada i gdje se treba primiriti, a kada otvoreno izaći i uživati u blagodatima namirnica koje su ljudi ostavljali iza sebe.
Sve je bilo dobro do onoga dana kad je osjetila neodoljivi miris meda u nosnicama.
Opijena njime, kao da je izgubila razum, nestrpljivo čekajući da prestane lov na nju. I da se potom prepusti osjetima koji će je dovesti na izvor blagodati njoj omiljene hrane.
I dok je halapljivo jela razmazani med, noge su joj sve dublje tonule u ljepljivu smjesu iz koje se više nije mogla pomaknuti.
Ni iznimni napor krila nije bio dovoljan da se izvuče iz kobnog zagrljaja u koji ju je gurnula nesputana strast.
Posljednje riječi koje je čula, prije nego što su je napori potpuno iscrpili, bio je komentar jednog prolaznika, čiju je mudrost bilo kasno primjeniti: ”Više se muha uhvati na žlicu meda nego na sto litara octa.”
Gospodinovo boravište
Neki čovjek pođe na molitvu u Dom Gospodnji. Usput zastane kod svojeg susjeda pa ga pozove da pođe s njim.
- Ne mogu - reče mu susjed - dijete mi leži u ognjici i ne želim ga ostaviti sama.
- Pođi sa mnom - reče čovjek - molit ćemo Gospodina za tvoje dijete i on će sve okrenuti na dobro.
- Hvala ti - reče mu susjed - ali ja osjećam da moram ostati kod kuće.
- Čovjek ga ostavi i pođe dalje. U Domu Gospodnjem molio je dugo, ali je osjećao da njegova molitva nikamo ne dopire, da ga Gospodin ne čuje. I on zavapi.
- Gospodine, zar me ne čuješ?
- Reci što išteš - odazva se Gospodin - Nisam stigao prije do tebe jer sam bio kod tvog susjeda da mu dijete njegujem i da ga ohrabrim.
Neki čovjek pođe na molitvu u Dom Gospodnji. Usput zastane kod svojeg susjeda pa ga pozove da pođe s njim.
- Ne mogu - reče mu susjed - dijete mi leži u ognjici i ne želim ga ostaviti sama.
- Pođi sa mnom - reče čovjek - molit ćemo Gospodina za tvoje dijete i on će sve okrenuti na dobro.
- Hvala ti - reče mu susjed - ali ja osjećam da moram ostati kod kuće.
- Čovjek ga ostavi i pođe dalje. U Domu Gospodnjem molio je dugo, ali je osjećao da njegova molitva nikamo ne dopire, da ga Gospodin ne čuje. I on zavapi.
- Gospodine, zar me ne čuješ?
- Reci što išteš - odazva se Gospodin - Nisam stigao prije do tebe jer sam bio kod tvog susjeda da mu dijete njegujem i da ga ohrabrim.
Stjepan Lice