Dječak i pas - priča o diskriminaciji osoba s invaliditetom Novo!

U izlogu trgovine kućnim ljubimcima pojavio se natpis «PRODAJU SE PSIĆI». Neki je dječak pročitavši natpis odlučio ući u trgovinu da se raspita. «Koliko koštaju psići?», pitao je vlasnika trgovine. «Između $30 i $40«, odgovori trgovac. Dječak zavuče ruku u svoj džep i izvuče nešto sitnog novca. «Ja imam samo $2.37! Mogu li ih svejedno pogledati?». Trgovac se nasmiješi i zazviždi, a iz kućice u dvorištu došeta ponosna kujica sa svojih pet mekanih loptica. Jedno je štene vidljivo zaostajalo za drugima. Mali se dječak odmah sagne i nježno podigne šepavo štene. «Što nije u redu s ovim psićem?» Trgovac mu objasni da se štene okotilo s jednom kraćom šapom i da će zato uvijek šepati. Dječak je uskliknuo: «To je štene koje bih volio kupiti! «. Trgovac reče: «Ovo štene ne moraš kupovati, ako ga zaista želiš, ja ću ti ga pokloniti!« Na to se dječak rastužio: «Ne želim da mi ga poklonite. Ovaj je psić jednako vrijedan kao i ostali. Želim ga kupiti po punoj cijeni. Sada ću vam dati $2.37 i po 50 centi svaki mjesec sve dok ga ne otkupim!». Na trgovčevo iznenađenje, dječak povuče nogavicu svojih hlača i pokaže svoju iskrivljenu, invalidnu nogu koju je podupirala metalna šipka. Tada tiho uzvrati: «Niti ja nikada neću moći trčati, ni skakati. Ovo štene treba nekoga tko će ga razumjeti. Nekoga tko će o njemu brinuti i voljeti ga baš takvog kakav jest.«