Jedna žena šetala s djetetom po šumi. Stigla je do planine i primijetila otvorenu pećinu. Ušla je u nju. Na njeno čuđenje pećina je bila ispunjena blagom. Jedan glas joj progovori: "Uzmi što ti se najviše sviđa, ali pazi da izađeš prije nego se pećina zatvori." Žena nije posebno gledala što sprema u džepove već je brzo počela sakupljati zlatnike koji su joj bili najbliži. Nakon nekoliko minuta glas se ponovno javi: "Požuri se, pećina će se uskoro zatvoriti." Uvidjevši kako se pećina polako zatvara još se požurila uzeti nekoliko dragih kamenova i u posljednji tren izašla iz pećine. Tada se okrenula i užasnuta shvatila da joj je dijete ostalo u pećini. Pouka priče: Zaista ne može se služiti Bogu i bogatstvu. Zato pazi što skupljaš u svojoj pećini.
Već su prošla dva dana otkako se mati i kći vratiše s hodočašća u Siracusu. Gospođi Eutihiji bijaše mnogo bolje pa je već hodala po kući, kuhala i pospremala. Trećega dana posjeti ih Lucijin zaručnik. Bijaše pristao mladić iz poznate i vrlo časne obitelji.
- Oči su ti sjajne poput zvijezda - reče Luciji umjesto pozdrava.
Djevojka naglo spusti vjeđe. Osjeti drhtaj duboko u utrobi kao od nekog potmulog straha. Htjela bih da se zanosi mojom dušom, pomisli, a ne tijelom. Ako ga moje oči zavode, bolje da mu ne dadnem priliku da ih motri.
- Mnogo toga moram obaviti - reče. Budi tako dobar pa nas pohodi za tjedan dana!
Mladić razočarano uzdahne, ali se pokori Lucijinoj želji.
A ona, ustrašena osjećajima koje je jasno razabirala u zaručniku, odluči svoj dio imanja razdijeliti sirakuškoj sirotinji. Ljubi li moje srce, neće se obazirati na siromaštvo, umovala je.
Cijele sedmice odnosila je iz kuće sve što bijaše imalo vrijedno: haljine od skupocjenih tkanina, obuću od najfinije kože, slike i sagove, vaze i vezove, porculansko posuđe i komade namještaja od sandalovine i ebanovine s intarzijama od bjelokosti. Naposljetku isprazni i škrinju s novcem te sve razda ubogarima. tako u kući ostade samo najnužnije.
Osmoga dana ponovno je pohodi zaručnik.
- Čemu otezati? Vrijeme je da uglavimo dan vjenčanja - reče. - S tvojim imanjem i onim što mi dadne otac započet ću velik posao i... - zastade u besjedi zaprepašteno se ogledavši po praznoj sobi, a onda krikne: - Ta gdje su slike, sagovi i namještaj?
- Kod onih kojima pripada - mirno odgovori Lucija.
- Što si rekla?
- To što si čuo! - odsiječe Lucija. - Gospodin Isus kaže: Ako hoćeš biti savršen, razdaj sve što imaš siromasima i kreni za mnom.
- Isus? Onaj Židov što ga razapeše kao razbojnika u Jeruzalemu? Što je zaludio narod da mu vjeruje i da više ne žrtvuje našim bogovima? - bješnjeo je zaručnik. - To neću trpjeti! Idem u sudište pa ću te prijaviti. Vidjet ćemo hoće li ti pomoći tvoj raspeti uzor!
Posve pomračena srca zaručnik odjuri i prijavi Luciju vlastima kao kršćanku koja se odmetnula od cara i državne vjere. Od rimskih bogova.
Ni sat poslije njegova odlaska stigoše vojnici da odvedu Luciju u mučilište. Svežu je konopcima za volovski jaram. Ali koliko su god tukli životinje da povuku, one se nisu uspijevale pomaknuti s mjesta. Tada upravitelj zapovjedi da djevojku spale tu gdje je zatekoše. Naslagaše drva i potpališe oganj. Ali nijedan plamičak ne htjede se dotaknuti ni Lucijine odjeće, a kamoli tijela. Tada jedan od vojnika podiže bodež da joj probode grlo, zagleda joj se u oči, i ruka mu klone.
- Kukavico! - zaurla vojnik do njega i ta riječ poput čarobnog štapića ponovno podiže ruku s bodežom.
- Ah, kako te oči blješte! Kao najsjajnije zvijezde - prošapće vojnik, i šaka s bodežom ponovno klone.
- Bijedniče! - vrisnuše sad svi vojnici. - Zar se bojiš suknje?
Vojniku zadrhte usne pa napregne svu svoju volju ne bi li podigao ruku s oružjem.
... ali ti češ umrijeti mučeničkom smrću. Bojiš li se? - pričini se Luciji da ponovno čuje Agatin glas.
- Ne bojim se - šapne i sklopi oči da ne zbunjuje vojnika. Da ne gleda svjetlost zemaljsku.
Ruka s bodežom treći se put podiže i silovito spusti na Lucijin vrat. Djevojka se zanjiše. I gle! Umjesto tame, pod vjeđama joj rasula se svjetlost vječna.
- Razvijte osjećaj da Vam je jako važno - Ostvarite osjećaj bliskosti - Neka zna da ima svoje mjesto u svijetu i da pripada nekome - Vama - Neka zna da je uz Vas sigurno i zaštićeno bez obzira na promjene u svakodnevnom životu. - Pohvalite svako pozitivno ponašanje - Pri kažnjavanju ne govorite ''više te ne volim'' - već recite da ste ljuti zbog tog konkretnog postupka, - Ne dopustite da dijete ne zna što bi sa sobom; pomozite mu da osmisli svoje vrijeme igrama, dužnostima… neka se osjeti korisnim, ne ostavljate ga samom sebi - Pomozite da razumije događaje oko sebe. Razgovarajte s njime primjereno dobi. - Igrajte se s njim i radije mu pričajte priče nego čitajte. - Ako ste Vi sigurni i dijete će se osjećati sigurno - Ako ga Vi volite ono će voljeti sebe - Ako djecu odbacujete oni će se osjećati lošima - Ne štedite nježnosti - pogotovo do 5. godine - Ne osuđujte ih za sve agresivne postupke. - Tolerirajte proteste ukoliko je način njihova iskazivanja takav da ne povrijede druge - Agresija i bijes su normalni osjećaji. Pitajte ih za razlog tih osjećaja - Budite prema djetetu iskreni, spontani i onda kad ste ljuti, tužni… neka Vas i takve upozna, imat će više povjerenja u Vas - Budite dosljedni NAJVIŠE ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI ZA SVOJE DIJETE: - OSMISLITI SVOJ ŽIVOT - VOLJETI JEDAN DRUGOGA
S. Tomić
Zanimljivosti
Puno ime Los Angelesa je ”El Pueblo de Nuestra Senora la Reina de los Angeles de Porciuncula”, što u prijevodu znači Grad Anđela.
Humor
Misionar u prašumi na biskupovo pitanje odgovara da se ispovijedio zadnji put prije 3 godine jer je najbliži svećenik udaljen oko 300 km pa bi zbog ispovijedi morao izbivati cijeli tjedan. Biskup: “Pa postoji zrakoplov, helihopter…” Misionar: “Točno, ali let mi je malo preskup za lake grijehe, a za teške preopasan…”
Poslovice
Hrabrost je strah koji je izgovorio molitvu. (Anoniman)