- Razvijte osjećaj da Vam je jako važno - Ostvarite osjećaj bliskosti - Neka zna da ima svoje mjesto u svijetu i da pripada nekome - Vama - Neka zna da je uz Vas sigurno i zaštićeno bez obzira na promjene u svakodnevnom životu. - Pohvalite svako pozitivno ponašanje - Pri kažnjavanju ne govorite ''više te ne volim'' - već recite da ste ljuti zbog tog konkretnog postupka, - Ne dopustite da dijete ne zna što bi sa sobom; pomozite mu da osmisli svoje vrijeme igrama, dužnostima… neka se osjeti korisnim, ne ostavljate ga samom sebi - Pomozite da razumije događaje oko sebe. Razgovarajte s njime primjereno dobi. - Igrajte se s njim i radije mu pričajte priče nego čitajte. - Ako ste Vi sigurni i dijete će se osjećati sigurno - Ako ga Vi volite ono će voljeti sebe - Ako djecu odbacujete oni će se osjećati lošima - Ne štedite nježnosti - pogotovo do 5. godine - Ne osuđujte ih za sve agresivne postupke. - Tolerirajte proteste ukoliko je način njihova iskazivanja takav da ne povrijede druge - Agresija i bijes su normalni osjećaji. Pitajte ih za razlog tih osjećaja - Budite prema djetetu iskreni, spontani i onda kad ste ljuti, tužni… neka Vas i takve upozna, imat će više povjerenja u Vas - Budite dosljedni NAJVIŠE ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI ZA SVOJE DIJETE: - OSMISLITI SVOJ ŽIVOT - VOLJETI JEDAN DRUGOGA
Nadobudni brucoš, šetajući obalom, uzeo je sebi za pravo objasniti starijem gospodinu, koji se sjedeći odmarao, zašto je nemoguće da starija generacija razumije njegovu, mladu, generaciju.
“Vi ste rasli u različitom svijetu, zapravo skoro primitivnom”, reče brucoš dovoljno glasno da i drugi čuju.
“Danas mladi odrastaju uz LCD, mlazne avione, putovanja po svemiru. Imamo nuklearnu energiju, brodove, mobilne telefone, računala brzine svjetlosti … i još svašta.”
Poslije kraće stanke stariji gospodin mu je odgovorio:
“Sine, u pravu si. Sve ove stvari nismo imali kad smo bili mladi… pa smo ih izmislili. A ŠTO TI RADIŠ ZA SLJEDEĆU GENERACIJU?”
Već su prošla dva dana otkako se mati i kći vratiše s hodočašća u Siracusu. Gospođi Eutihiji bijaše mnogo bolje pa je već hodala po kući, kuhala i pospremala. Trećega dana posjeti ih Lucijin zaručnik. Bijaše pristao mladić iz poznate i vrlo časne obitelji.
- Oči su ti sjajne poput zvijezda - reče Luciji umjesto pozdrava.
Djevojka naglo spusti vjeđe. Osjeti drhtaj duboko u utrobi kao od nekog potmulog straha. Htjela bih da se zanosi mojom dušom, pomisli, a ne tijelom. Ako ga moje oči zavode, bolje da mu ne dadnem priliku da ih motri.
- Mnogo toga moram obaviti - reče. Budi tako dobar pa nas pohodi za tjedan dana!
Mladić razočarano uzdahne, ali se pokori Lucijinoj želji.
A ona, ustrašena osjećajima koje je jasno razabirala u zaručniku, odluči svoj dio imanja razdijeliti sirakuškoj sirotinji. Ljubi li moje srce, neće se obazirati na siromaštvo, umovala je.
Cijele sedmice odnosila je iz kuće sve što bijaše imalo vrijedno: haljine od skupocjenih tkanina, obuću od najfinije kože, slike i sagove, vaze i vezove, porculansko posuđe i komade namještaja od sandalovine i ebanovine s intarzijama od bjelokosti. Naposljetku isprazni i škrinju s novcem te sve razda ubogarima. tako u kući ostade samo najnužnije.
Osmoga dana ponovno je pohodi zaručnik.
- Čemu otezati? Vrijeme je da uglavimo dan vjenčanja - reče. - S tvojim imanjem i onim što mi dadne otac započet ću velik posao i... - zastade u besjedi zaprepašteno se ogledavši po praznoj sobi, a onda krikne: - Ta gdje su slike, sagovi i namještaj?
- Kod onih kojima pripada - mirno odgovori Lucija.
- Što si rekla?
- To što si čuo! - odsiječe Lucija. - Gospodin Isus kaže: Ako hoćeš biti savršen, razdaj sve što imaš siromasima i kreni za mnom.
- Isus? Onaj Židov što ga razapeše kao razbojnika u Jeruzalemu? Što je zaludio narod da mu vjeruje i da više ne žrtvuje našim bogovima? - bješnjeo je zaručnik. - To neću trpjeti! Idem u sudište pa ću te prijaviti. Vidjet ćemo hoće li ti pomoći tvoj raspeti uzor!
Posve pomračena srca zaručnik odjuri i prijavi Luciju vlastima kao kršćanku koja se odmetnula od cara i državne vjere. Od rimskih bogova.
Ni sat poslije njegova odlaska stigoše vojnici da odvedu Luciju u mučilište. Svežu je konopcima za volovski jaram. Ali koliko su god tukli životinje da povuku, one se nisu uspijevale pomaknuti s mjesta. Tada upravitelj zapovjedi da djevojku spale tu gdje je zatekoše. Naslagaše drva i potpališe oganj. Ali nijedan plamičak ne htjede se dotaknuti ni Lucijine odjeće, a kamoli tijela. Tada jedan od vojnika podiže bodež da joj probode grlo, zagleda joj se u oči, i ruka mu klone.
- Kukavico! - zaurla vojnik do njega i ta riječ poput čarobnog štapića ponovno podiže ruku s bodežom.
- Ah, kako te oči blješte! Kao najsjajnije zvijezde - prošapće vojnik, i šaka s bodežom ponovno klone.
- Bijedniče! - vrisnuše sad svi vojnici. - Zar se bojiš suknje?
Vojniku zadrhte usne pa napregne svu svoju volju ne bi li podigao ruku s oružjem.
... ali ti češ umrijeti mučeničkom smrću. Bojiš li se? - pričini se Luciji da ponovno čuje Agatin glas.
- Ne bojim se - šapne i sklopi oči da ne zbunjuje vojnika. Da ne gleda svjetlost zemaljsku.
Ruka s bodežom treći se put podiže i silovito spusti na Lucijin vrat. Djevojka se zanjiše. I gle! Umjesto tame, pod vjeđama joj rasula se svjetlost vječna.
Sonja Tomić
Zanimljivosti
Kumba Mela, indijski vjerski festival koji traje mjesec dana, najveće je okupljalište ljudi koji svijet poznaje.
Humor
– Što je Bog radio sedmoga dana, nakon što je sve stvorio? – Otišao na svetu Misu.
Poslovice
Ako hoćeš nešto reći, prvo provjeri tko će te slušati. (Gruzijska poslovica)