Darovi bez srca Novo!
0 preuzimanja
Postoji umjetnička slika koja prikazuje Isusa u mračnom vrtu. Lijevom rukom drži svjetiljku, a desnom kuca na teška i velika vrata. Kad je slika prvi put bila izložena, jedan je pažljivi posjetitelji iznio umjetniku svoje zapažanje. - Sve je lijepo, ali ima jedna pogreška. Vrata nemaju rukohvat za otvaranje. - Nije riječ o propustu - odgovori slikar. - Vrata predstavljaju ulaz u ljudsko srce, a ono se otvara samo iznutra. Samo čovjek shvaća simboliku srca, kako to izazovno izražava mudra izreka: "Kad me tješiš, čini to svojim srcem, a ne svojom Biblijom, jer i u mojoj piše isto."
To se, u još većoj mjeri, može reći za darove, kojima najčešće želimo iskazati pažnju. Ima jedna dirljiva božićna priča o starom ocu kojemu kći godinama o blagdanu šalje bogate darove, ali to starca nimalo ne veseli. Pa je tako došao poštar, nekoliko dana pred Božić, noseći poveći paket, vezan pozlaćenom vrpcom. "Kakav divan božićni dar!" veselo će poštar. "Hvala, stavite ga na stol", tužno odgovori starac. Poštar začuđeno zastade s paketom u ruci. Dobro je nagađao da je paket pun dragocjenosti. "Valjda starac ne shvaćaš, što li? pa je tako tužan", pomisli u sebi poštar. "Ali, gospodine, zar vas ne veseli...? Nećete li proslaviti tako divan dar?" uporna je nastavio donosilac.
"Ne mogu... Doista ne!" odgovori starac suznih očiju. Te ispriča poštaru o svojoj kćeri koja se bogato udala. Svake mu godine šalje bogat paket ceduljicom: "Od tvoje kćeri i njezina supruga!" A nikada osobne čestitke, nikada posjeta, nikada poziva da s njima provede Božić. "Dođite da vam nešto pokažem", doda starac i umorno zastade. Poštar pođe za njim u skromnu sobicu i stade zapanjen. Bila je pretrpana neotvorenim paketima. "Ali... vi ih ni otvorili niste? zbunjen do kraja upita poštar. "Ne", tužno odgovori starac. "Unutra, znate, nema srca, nema ljubavi!"
Svaki čovjek na svoj način doživljava sliku srca, ovisno o tome je li mlad ili star muško ili žensko. "ena gleda u dubinu, muškarac u širinu. Čovjeku je srce svijet, a ženi je svijet srce." Svakako, važno je uočiti da u životu pobjeđuje uvijek onaj koji može ljubiti, trpjeti i oprostiti, a ne onaj koji ima zna ili sudi bolje, kako je jednom zgodom zapisao Herman Hesse. Očito je da srce ima prevagu. I da ima značajnu ulogu u našim ljudskim odnosima.
Poznati duhovni pisac Phil Bosman zaključuje: "Lice ti uvijek mora biti zrcalo tvojega srca. Zato se najprije pobrini da ti srce bude dobro... Budi srdačan prema ljudima. Ali ne rukama koje uzimaju, nego srcem koje daje.
Ljudevit A. Maračić
| Pregleda: | 2967 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 10. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Bilo je to uoči Božića. Baka je, po starom običaju, okupila oko sebe kćeri i unučiće: Toma, Fima, Mary i Maca i nekoliko prijatelja: seoskog župnika, mladog liječnika i učitelja.
Što ste nam lijepo donijeli? – pitala su djeca u zboru. – Možda torbu? – rekao je Mac. On jest bio najmanji, ali najveći sladokusac. – Meni mač?! – viknuo je s nadom Fim. On je sanjao o tome da postane slavan ratnik. – Zacijelo brod! – rekao je Tom, jer on je bio siguran da će postati kapetan broda kad odraste. – Smotuljak tkanine! Uzdahnu tetka Letty. Tetka Letty jako je voljela lijepe haljine, ali je bila vrlo siromašna i nikada ih nije mogla kupiti.
Mary, djevojka nježna i lijepa, smiješeći se, gledala je mladog liječnika. On joj je uzvraćao osmijeh. Oni nisu ništa zapitkivali, bilo im je dovoljno da budu zajedno.
Stari učitelj približio se ognjištu i prosuo na razbuktale glavnje malo nekog bijelog praška.
- Evo! – vikne on i pljesne dlanovima – donio sam vam ovo! Oblak crvenkasta dima sukne i pretvori se u pozlaćenu prašinu, prospe se cijelom sobom, i sve se najednom preobrazi.
Tom se najednom nađe na velikom brodu, koji je poskakivao na bijesnim valovima. On je junački stršio na komandnom mostu, držao u rukama kormilo i vodio brod sigurnim smjerom.
Fim se nađe usred krvava boja. Neprijatelji navalili sa svih strana, ali u Fimovim je rukama bljeskao oštar mač…
Liječnik i Mary začuše glazbu kao na svadbi, veseo smijeh i kucanje čaša. Gledali su se i opazili da su svečano odjeveni: on u crnom fraku, a ona u svadbenoj haljini s vijencem i velom.
Baka se nađe pred velikim zrcalom u zlatnom okviru. Pogleda u nj i vidje sebe mladu i lijepu, kakva je nekoć bila i kakva bi uvijek željela biti.
Tetka Letty nađe u rukama veliki paket. Odriješi vrpcu, razmota šareni papir i ugleda prekrasnu, blistavu haljinu od crvena brokata.
Mac opazi da su ormari i police od same slatke čokolade, zastori od prženog šećera, jastuci od slatke pjene.
Stari župnik osjeti hladnoću. Ogleda se i vidje vedro nebo puno zvijezda, a pred sobom osvijetljenu špilju. Shvatio je da se nalazi u Betlehemu, da je to prva Badnja večer.
Tako je došla ponoć. Zazvonila su zvona, jasnim srebrnim glasovima. Učitelj rastjera rukom dim, soba se razvedri. Sva su priviđenja nestala, svi su se prenuli iz svojih snova, ali svakome su duboko u srcu ostali sreća i mir.
Čak su i psi zadovoljno lajali na dvorištu, mahali repovima, sretni, ali nitko nikad nije doznao što su oni sanjali.
(Charles Dickens)
Jedan je miš živio u neprestanom strahu od mačaka. Čarobnjak neki sažalio se nad njim i pretvorio ga u mačku.