Sija li kod vas sunce? Novo!
0 preuzimanja
Makedonski kralj Aleksandar došao je u jednu zabačenu, zlatom bogatu pokrajinu u Africi. Stanovnici su mu došli ususret i donijeli mu darove.
"Nisam došao k vama gledati vaša bogatstva, već učiti od vaših običaja", govorio je kralj tim gostoljubivim ljudima. Tada ga povedu na trg gdje je njihov kralj donosio presude. Upravo je naprijed stupio jedan građanin i govorio kralju: "Ja sam, o kralju, od ovog čovjeka kupio vreću pljeve i u njoj našao veliko blago. Pljeva je moja, ali ne i nađeno blago, a ovaj čovjek koji mi je prodao vreću pljeve, neće sebi uzeti blago. Reci mu, o kralju, da je uzme - jer to je njegovo!"
Onaj drugi reče: "Ti se bojiš učiniti nepravdu, a ja da se ne trebam bojati? Ja sam tebi s vrećom prodao sve što je u njoj, zato zadrži svoje! Reci mu, kralju, da je tako!" Kralj upita prvoga ima li on sina. On mu odgovori: "Da!" Tada upita drugoga ima li on kćer. I on potvrdi da ima. "Pa dobro", reče kralj, "obojica ste pošteni muževi: oženite svoju djecu zajedno i podajte njima nađeno blago kao vjenčani dar. To je moja presuda!" Aleksandar se začudio kad je čuo kraljevu presudu. "Jesam li nepravedno presudio", pitao je kralj, "da se ti tako čudiš?" "Nipošto", odvrati Aleksandar, "ali u našoj bi se zemlji drugačije presudilo. Obojica zavađenih, izgubila bi glave, a blago bi pripalo kralju." Tada afrički kralj sklopi ruke i upita: "Sija li kod vas sunce? Daje li vam nebo još uvijek kišu?" Aleksandar odgovori: "Da!" Afrički će kralj na to: "To je tako zbog nedužnih životinja koje žive u vašoj zemlji: jer nad takvim ljudima ne treba sunce sjati niti im nebo kišu slati!"
Novac i moć, ili žudnja za njima, ubijaju život. Zaraziti se žudnjom za novcem i moći znači natjerati u sebe bijes, nezadovoljstvo, ogorčenje, optuživanje, možda mržnju. Ni jedna od tih stvari ne može naškoditi onima protiv kojih je uperena, može jedino naškoditi tebi. Mnogo što i mnogo tko ispunjen je ovim jadom. Pogledaj u sebe! Gdje su ti smijeh i suze - tvoje sunce i tvoja kiša? Mržnja i bijes ne mogu se iskreno radovati, niti iskreno žaliti. Ako ti je ugaslo sunce i izostala kiša možda je vrijeme da nešto mijenjaš.
Petar Nodilo
| Pregleda: | 2012 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 19. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Čovjeku starom preko 70 godina koji se cijeli život bavio ovčarstvom država odluči pomoći i dodijeliti mu mirovinu.
Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča neki događaj koji nikad neće zaboraviti.
Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na mladunče u šumi i uzeo ga k sebi.
Prolazili su mjeseci, susjedi su mi govorili da sve više liči na vučicu i da je se riješim.
Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati. Bila mi je privržena, gdje god sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su godine…
Jednog dana kad sam malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cvilež. Dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo.
Izašao sam van i ugledao poklano čitavo stado ovaca, a vučica sva u krvi sjedi i gleda ravno k meni.
Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mjesta.
Nisam znao što ću s ovcama, pa sam pozvao susjede da ih odnesu dok se meso još nije
pokvarilo i usmrdjelo.
Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tad sam shvatio što sam učinio!”
Nikad ne procjenjuj ljude i događaje na temelju onoga što vidiš na prvi pogled.
Nedavno sam od prijatelja čuo priču o slavnom znanstveniku. Novinar ga je upitao zašto je toliko kreativniji od prosječnih osoba. Odgovorio je da je, u drugoj godini života pokušavao dohvatiti plastičnu bocu mlijeka iz hladnjaka, ali boca mu je ispala iz ruku i mlijeko se prolilo po podu.