Tvornica na tornju Novo!
0 preuzimanja
U bajoslovnoj zemlji neograničenih mogućnosti bio mnogostruki milijarder, čovjek čudak, koji je mislio da se novcem sve može. Pozvao on tako svoga graditelja, neobično sposobna čovjeka, koji je već stvorio remek-djela supermoderne tehnike. Njemu reče bogati čovjek da želi podići jedan toranj. Majstor kimnu. Naručilac zatim objasni da taj toranj mora imati promjer 4 metra. Graditelj opet kimnu. Milijarder nastavi: u tornju moraju biti ugrađene stube i hodnici, zatim dizala za gradnju i vodovodi. Pri tim riječima graditelj više nije kimnuo, nego se zamislio. Naručioca njegovo razmišljanje nije smelo: svoju zamisao je upotpunio: pri gradnji ne smije se upotrijebiti ni beton ni željezo. Sad graditelj nije više razmišljao. Iskolačio je oči, zablenuo se u toga čovjeka. No ovaj se ne dade smesti, već nastavi kako zid tornja ne smije biti deblji od pola metra, a visina 1500 metara! Pri tim riječima graditelj je zatvorio oči, a otvorio usta. "To još nije sve", završio je naručilac, "na tom tornju treba izgraditi potpunu jednu tvornicu": Posljednjih riječi graditelj više nije čuo. Uhvatila ga je strava, pobježe glavom bez obzira. Bio je posve uvjeren da se tome bogatašu razum pomutio. Takav toranj - besmislica! Neizvedivo - ni uz pomoć svih pravila i zakona matematike, fizike i kemije! Tlapnja!
Ta građevina ipak je stvarnost, tisuću puta umanjena u svakoj vlati raži. Sve mjere što ih je bogati čovjek označio svome arhitektu za svoju fantastičnu građevinu, vrijede podijeljene s tisuću - za raženu vlat. Ta vlat je ono arhitektonsko čudo koje je nemoguće oponašati, jer mu je visina uistinu četiri stotine puta veća od od njegova promjera. Sagrađena je bez betona i željeza. U žljebovima vlati nalaze se stube i hodnici. Tu su i dizala za hranu i vodovodi do vrška vlati, a gore na vlati smještena je prava kemijska tvornica, u kojoj se radi čovjekov svagdašnji kruh.
Milijuni klasova na ustalasalom polju dan i noć svjedoče o čudesnoj mudrosti i svemoći koja se očituje u cijeloj prirodi.
| Pregleda: | 2139 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Toga predvečerja u jednoj ulici u predgrađu velikoga grada uzavrelo je kao u kotlu. Vriska, galama, pravdanje i poneka teška riječ za dječja usta. Dječaci su igrali nogomet, a umjesto lopte naganjali su staro pecivo koje je Ivan našao pored kante za smeće.
- Ne čitam… jer… ne znam slova. Nikad nisam naučio pisati i čitati… - reče čovjek-
ali u svojoj glavi imam TRI SLOVA:
jedno crno, jedno crveno, i jedno bijelo.
- Što znači crno, crveno i bijelo slovo? - upita biskup. - Crno me podsjeća na grijeh i na pakao pa ga se čuvam. - Crveno na Isusovu krv prolivenu za sve nas pa se uzdam u Njegovo milosrđe. - Bijelo me podsjeća na nebo, na raj, na nagradu koju će nam Bog dati ako mu ostanemo vjerni. Biskup na to reče: - Blago tebi! Tvoja tri slova vrijede više nego mnoge knjige koje sam ja pročitao.