Stvari, gotovo uvijek, nisu kako izgledaju Novo!
0 preuzimanja
Kod jedne bogate obitelji su se zaustavila dva putujuća anđela kako bi prenoćili. Obitelj nije bila gostoljubiva i poslali su anđele u jednu malu hladnu prostoriju koja im je služila kao podrum iako su imali gostinjsku sobu.
Nakon što su sami prostrli ležajeve, stariji anđeo je vidio rupu u zidu i zazidao je. Mlađi ga je upitao, zbog čega im je popravio rupu kad su ih tako loše smjestilia, a stariji anđeo je odgovorio:
“Stvari, gotovo uvijek, nisu onakve kako izgledaju”.
Sljedeće večer su stigli do jedne veoma siromašne kuće. Ljubazni domaćin i njegova žena ponudili su im da podijele večeru i prepustili im svoj krevet da se odmore i naspavaju. Kad su se dva anđela sljedećeg jutra probudila, našli su domaćina i njegovu ženu u suzama. Njihova jedina krava, njihovo jedino blago, ležala je mrtva u dvorištu.
Anđeli su nastavili svoj put, a onda je mlađi anđeo, veoma bijesno prigovorio starijem, kako je tako nešto mogao dozvoliti. Prvi domaćin je imao sve, pa si mu čak i rupu na podrumskom zidu popravio, a ovaj drugi domaćin, koji gotovo ništa nema i usprkos tome nas je veoma ljubazno primio i ugostio, da nam je čak ustupio i svoju postelju, dozvolio si da njemu crkne jedina krava.
Stariji anđeo mu odgovori: “Kada smo bili u hladnom podrumu, opazio sam da se unutar one rupe krije davno zakopano blago, i popravio sam rupu, jer je domaćin veoma pohlepan i to blago bi ga učinilo još gorim. Prošle noći dok smo spavali u domaćinovom krevetu, došao je anđeo smrti po njegovu ženu i ja sam ga umolio da uzme kravu umjesto žene. Stvari, gotovo uvijek, nisu onakve kako izgledaju”.
Stoga ne zdvajaj kad u tvom životu nije sve onako kako ti misliš da treba biti nego imaj povjerenja u Onoga koji je tvoj život pokrenuo u postojanje.
| Pregleda: | 1962 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Dogodilo se u kući u kojoj sada stanujem, prije otprilike 60 godina.
U to doba, običaj je bio da putnici koje noć uhvati na cesti, u nekoj obližnjoj kući
zamole za večeru i noćenje na sjeniku.
Tako je bilo i jedne jesenje večeri u Zagrebu.
U kuću moje bake i djeda došao je putnik i zamolio za prenoćište. Uz večeru su razgovarali. Pita ga djed: "Odakle idete?"
"Idem iz Lepoglave, bio sam u zatvoru 35 godina. A za sve je kriva moja mama."
"Pa kako mama, što je napravila?"
"Kad sam imao 7 godina otišao sam u susjedovu kuću i ukrao sam iglu za šivanje.
Donio sam ju kući, a mama je rekla - bravo sine, baš nam je trebala igla!
Nakon toga sam nastavio krasti sitnice po kućama.
Počeo sam krasti i od prolaznika i jednom sam u pokušaju krađe ubio čovjeka.
Tako je jedna igla i mamina pohvala odredila moj cijeli život..."
preuzeto s jednog bloga
Rabi Izak iz Workia pokušava uspostaviti mir između različitih skupina. Na ogovaranja i klevete protiv sebe, reagirao je najčešće šutnjom. Nikada se zbog toga nije srdio, niti dao isprovocirati.