Lijepo i dobro Novo!

0 preuzimanja

Prolazeći parkom Fran je zamijetio na klupi ružnu staricu naborana lica. Na drugoj klupi sjedila je mlada žena, odjevena u finu odjeću i našminkana kao glumica. Fran je zadivljeno gledao ljepoticu. Uspoređujući te dvije žene, bio se zamislio i nije primijetio da mu prilaze trojica dječaka. Zapriječiše mu put tražeći da istrese džepove. - "Trebamo kintu za pljuge" - reče jedan.

Fran je u džepu imao dvadeset kuna koje mu je majka dala da kupi kruh i mlijeko. Nije im htio dati novac, nego naglo potrči prema mladoj ženi zovući je mamom. Nasilnici ustuknuše, ali uto se ljepotica okomi na Frana: - "Nisam ti ja mama, balavče! Ne izvodi gluposti i bježi od mene!" On potrči dalje, ona trojica za njim.

- "Lagao si! Uhvatit ćemo te!" - poviču. Uvidjevši da u parku nema prolaznika, Fran se spusti na klupicu pored starice. - "Sad ćeš nam reći da ti je to baka, kukavice!" - naceri se najjači među napadačima.

Naježio se pri toj pomisli, čak više nego od straha da će ga grubijani istući. No, starica ustane i pođe dječacima u susret. Fran nije htio gledati za njom, ali čuvši korake one trojice koji su se udaljavali trkom, ipak pogleda. - "Hajde kući, dijete!" - blagim glasom reče starica. - "Dala sam im nešto novca da te puste na miru." - "Hvala!" - procijedi Fran, pa požuri prema ulici. Razmišljajući o tom događaju, pitao se znači li tjelesna ljepota ujedno i duševnu, i obratno. Iako nije znao da će se s tim pitanjem u budućnosti često susretati, znao je, poučen iskustvom, pravi odgovor.

Nada Iveljić

Pregleda: 1963 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 20. 11. 2019.

Slični dokumenti

Razmišljanje o molitvi Oče naš
Razmišljanje o molitvi Oče naš

Čovjek: „Oče naš, koji jesi na nebesima...“

Bog_Otac_StvoriteljBog: „Da?“ Čovjek: „Ne smetaj me! Vidiš da molim.“ Bog: „Ali zvao si Me.“ Čovjek: „Zvao? Nikog ja nisam zvao. Samo molim: „Oče naš koji jesi na nebesima...“ Bog: „Evo opet!“ Čovjek: „Opet što?“ Bog: „Pa zvao si Me. Rekao si: „Oče naš koji jesi na nebesima...“ Evo Me. Što hoćeš?“ Čovjek: „Ali ja nisam ništa time mislio. To je samo svakodnevna molitva, shvaćaš? Ja redovito molim „Oče naš“. Od toga se bolje osjećam. To je kao kad obaviš neku dužnost pa se bolje osjećaš.“ Bog: „No dobro. Nastavi.“ Čovjek: „Sveti se ime Tvoje...“ Bog: „Čekaj! Stani! Što si time mislio?“ Čovjek: „Mislio čime?“ Bog: „Pa s tim „Sveti se ime Tvoje...“ Čovjek: „Pa to znači... to znači... O Bože, ja pojma nemam što to znači. Otkud bih ja to znao? Pa to je samo dio molitve. Nego, kad smo već kod toga – a što to zapravo znači?“ Bog: „Znači – budi štovan, svet, uzvišen...“ Čovjek: „Čuj, pa to ima smisla. Zapravo nikad prije nisam razmišljao što znači 'Sveti se ime Tvoje'.“ Bog: „Dobro, nastavi.“ Čovjek: „Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji...“ Bog: „Ti to stvarno misliš?“ Čovjek: „Naravno, zašto ne?“ Bog: „A što poduzimaš u tom pogledu?“ Čovjek: „Poduzimam? Pa... ništa, valjda. Ja sam mislio da bi bilo lijepo da imaš sve pod kontrolom tu dolje kao što imaš tamo gore.“ Bog: „A da li imam pod kontrolom tebe?“ Čovjek: „Pa, ja idem u crkvu.“ Bog: „Ne pitam te to, nego što ćemo s tvojim pljuvanjem po bližnjima? To ti je ozbiljan problem, znaš. Pa onda, način na koji trošiš novac – samo na sebe?! A da ne govorim o filmovima koje gledaš...“ Čovjek: „Čekaj! Stani malo! Što si se okomio na mene? Nisam ja ni bolji ni gori od drugih koji idu u crkvu.“ Bog: „Oprosti. Mislio sam da hoćeš da 'bude volja Moja'. A ako je to cilj, onda treba početi od onih koji to mole. Kao na primjer – od tebe.“ Čovjek: „Slušaj, Bože, moram završiti s ovim. Ovo već traje mnogo dulje nego obično.“ Bog: „No dobro, hajde.“ Čovjek: „Kruh naš svagdanji daj nam danas...“ Bog: „Trebao bi malo popustiti s tim 'kruhom'. Predebeo si.“ Čovjek: „Ma čekaj malo, što je ovo? Dan za kritiku? Ja lijepo krenem obaviti svoje svakodnevne vjerske dužnosti, a Ti iz čistog mira ovako baneš i počneš me podsjećati na moje manjkavosti.“ Bog: „Molitva je opasna stvar. Mogao bi se zbilja promijeniti. To ti cijelo vrijeme pokušavam objasniti. Zvao si Me i evo Me. Tu sam. Nastavi moliti. Da čujem sljedeći dio tvoje molitve.“ Čovjek: „Strah me je.“ Bog: „Strah!? Čega!“ Čovjek: „Znam što ćeš reći.“ Bog: „Hajde, provjeri me!“ Čovjek: „Oprosti nam duge naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim...“ Bog: „A što je bilo s Ivanom?“ Čovjek: „Evo, vidiš! Znao sam! Znao sam da ćeš i njega odnekud izvući! Bože, zašto govori laži o meni? Zašto širi priče o mojoj obitelji? Nikad mi nije vratio dug. Zakleo sam se da ću s njim izravnati račune!“ Bog: „A tvoja molitva? Što ćemo s tvojom molitvom?“ Čovjek: „Pa, nisam mislio ozbiljno.“ Bog: „No, bar priznaješ. Ali nije ti baš neki štos vući okolo taj gorki teret u sebi, zar ne?“ Čovjek: „Ne, ali osjećat ću se puno bolje kad izravnam račune s tim susjedom.“ Bog: „Nećeš se osjećati bolje, nego gore. Osveta nije slatka. Pomisli samo kako si već nesretan. No, Ja to mogu promijeniti.“ Čovjek: „Možeš? Kako?“ Bog: „Ti oprosti njemu, a Ja ću onda oprostiti tebi. Tada će mržnja i grijeh biti njegov problem, a ne tvoj. Ti ćeš naći mir u srcu.“ Čovjek: „Ma da, u pravu si. A i više nego što se želim osvetiti njemu, želim biti OK s tobom... (uzdah). No dobro, opraštam mu. Kad malo bolje razmislim, njemu je naprosto suđeno da bude bijedan i odvratan. Svakome tko ide naokolo i čini ljudima svinjarije koje on radi, treba pomoći da se izvuče iz toga. Pokaži mu nekako pravi put.“ Bog: „Evo vidiš! Super! I kako se sad osjećaš?“ Čovjek: “Hmm... Pa, nije loše, nije uopće loše. Zapravo – super! Vidiš, možda danas prvi put što znam neću morati opet ići sav napet u krevet? Možda od sada neću biti tako umoran jer se nisam uspio dovoljno odmoriti?“ Bog: „Nisi još gotov sa svojom molitvom. Nastavi.“ Čovjek: „I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.“ Bog: „Dobro, dobro. Učinit ću to. Samo se ne dovodi u situacije u kojima možeš pasti u napast.“ Čovjek: „Što pod time misliš?“ Bog: „Pa, recimo, ne pali televiziju kad znaš da trebaš obaviti još neke druge stvari. Isto tako, što se tiče vremena koje provodiš s prijateljima u kafiću, ako ne možeš utjecati na razgovor da ide u pozitivnom smjeru, možda bi trebao još jednom razmisliti o vrijednosti takvog prijateljstva... Također, ne bi se trebao 'natjecati' i uspoređivati sa susjedima i prijateljima. I, molim te, nemoj Me koristiti kao izlaz za nuždu.“ Čovjek: „Ne razumijem ovo zadnje?!“ Bog: „O, znaš ti, znaš. Učinio si to već sto puta. Uvališ se u neprilike i onda dotrčiš k meni vičući: 'O Bože, pomozi mi da se izvučem iz ove frke i obećavam Ti da to više nikad neću učiniti!' Sjećaš se nekih takvih nagodbi koje si pokušao napraviti sa Mnom?“ Čovjek: „Da, Bože, sjećam se. Zbilja se sramim.“ Bog: „No, hajde, završi svoju molitvu.“ Čovjek: „Amen.“ Bog: „Da li znaš što to znači?“ Čovjek: „Ne, ali volio bih znati. Želio bih Ti ugoditi. Vidim kakvu sam zbrku napravio od svog života. I vidim kako bi bilo super da postanem jedan od Tvojih sljedbenika.“ Bog: „Upravo si odgovorio na svoje pitanje.“ Čovjek: „Da?“ Bog: „E pa sad, kad su neki od starih grijeha izvučeni na površinu i uklonjeni, teško je naći riječi da se opiše što sve možemo zajedno.“ Čovjek: „Bože, hajde da vidimo što možemo načiniti od mene, važi?“

Amen

dr. fra Anđelko Domazet

Poruka s pustinjskog kamena - o pohlepi
Poruka s pustinjskog kamena - o pohlepi
Prelazeći pustinju neki čovjek naiđe na ogroman kamen koji je do pola bio zakopan u pijesak. PREVRNI ME I BIT ĆU TI OD KORISTI pisalo je na kamenu ne pretjerano lijepim rukopisom Čovjek je bio uvjeren da se ispod kamena nalazi blago, pa je pokušao prevrnuti kamen. Kamen je bio težak, a vrućina velika, stoga je satima kopao, otkopavao, gurao... Nakon nekoliko sati napornog rada uspio je, i zaprepašten otkrio da ispod kamena nije blago već novi natpis POHLEPA JE UZROK SVIH ZALA NA ZEMLJI. ZAPAMTI OVO I POSTAT ĆEŠ BOLJI ČOVJEK.

Zanimljivosti

Festanjul tj. predstavnik grada u festi sv. Vlaha u Dubrovniku mora biti Hrvat rođen od Prevlake do Lastova, dobar vjernik i uzoran građanin.

Humor

Razgovaraju dva šeika: “Meni se sviđaju sportski tipovi.” – prvi reče. “I meni isto. Jučer sam oženio rukometnu reprezentaciju.” – na to će drugi.

Poslovice

Slušaj druge ili će te vlastiti jezik učiniti gluhim. (Indijska)