Pastirova tajna - poučna priča za vjeronauk Novo!
0 preuzimanja
Neki je čovjek živio neprestano s crnim oblacima na duši. Nije vjerovao u dobrotu, osobito u Božju dobrotu i ljubav.
Jednoga dana dok je, zadubljen u svoje crne slutnje tumarao brdima iznad sela, susretne pastira.
Pastir, dobar čovjek bistra oka, osjeti strančevo očajničko raspoloženje i upita:
"Što te toliko muči, prijatelju?"
"Neizmjerno sam usamljen." "Ja sam također sam, ali nisam tužan." "Možda zato što je Bog s tobom..." "Pogodio si."
"Ja, naprotiv, nemam Boga, ne mogu vjerovati u njegovu ljubav. Kako Bog može voljeti ljude svakog pojedinog? Kako je moguće da mene voli?"
"Vidiš li ono naše selo u dolini?", upita pastir. "Vidiš svaku kuću, zar ne? Vidiš li prozore svake kuće?" "Vidim". "Onda nemoj očajavati! Sunce je jedno, pa ipak ono obasja svaki prozor u gradu, i onaj najmanji skriveni prozor tijekom dana ono obasja. Možda si ti očajan zato što ti je prozor zatvoren?"
| Pregleda: | 3591 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Bila jednom dva monaha, koji su punih četrdeset godina živjeli u istom samostanu, a da se nijednom nisu posvađali.
Neki pisac imao je jednu čudnu ideju, koja mu nije davala mira ni danju ni noću. Htio je napisati knjigu koja bi bila sastavljena od samo jedne stranice.