Važnost nevažnih Novo!
0 preuzimanja
Teška suša pogodila je siromašan kraj. Trava je povenula, žbunjevi se posušili, drveće je usahlo, a rijetko lišće davno požutjelo. Niotkud kapi da orosi žednu zemlju. Tisuće malih i velikih životinja počelo je umirati. Tek je manji dio njih na vrijeme potražio prikladnije krajeve. Suša je iz dana u dan postajala smrtonosnija. Čak su i veća stabla počela gubiti lišće. Izvori su presušili, potoci i rijeke otkrivali svoje suhe tokove.
Samo je neki mali cvijet odoljevao smrti jer se nalazio blizu bivšeg vrela, koje je još uvijek nudilo svoje posljednje kapi života. Vrelo se zamislilo i glasno razmišljalo: "Sve je već suho i mrtvo. Ja ne mogu više ništa pomoći. Kakav smisao imaju ove posljednje kapi mojega života?" Blizu je stajao ostarjeli hrast, slušao tužaljku i, prije nego što će uvenuti, reče bivšem izvoru: "Ne govori tako! Od tebe nitko ne očekuje da zazeleniš silnu pustoš. Tvoje je da na životu držiš ovaj cvijetak. I ništa više!"
Obično se svi mi tužimo kako ništa ne možemo, smatramo se nevažnima i ništa ne poduzimamo. A svi smo odgovorni, bar za život jednog cvjetića. I tu možemo otkriti bar dio smisla života.
Na pitanje: "Koji je smisao našega života?" jedan je svećenik izvadio komadić razbijenog zrcala i rekao: "Jednom, dok sam bio dječak, vidio sam na pločniku razbijeno zrcalo. Uzeo sam veći dio i evo ga ovdje! Počeo sam se igrati njime i zadivio se kako mogu na razne strane odašiljati svjetlo koje se zrcalilo na ogledalu. Obasjavao sam tako dijelove koje sunce nikada ne osvjetljava. Spremio sam to ogledalce i shvatio kako ono nije samo predmet djetinje igre, već slika onoga što mogu učiniti u životu. I ja sam komadić velikog zrcala. S onim dijelom koji mi je na raspolaganju, mogu odražavati svjetlo: istinu, razumijevanje, dobrotu, nježnost, i to u najzabačenije dijelove ljudskog srca te tako ponešto mijenjati ljude. Možda će drugi zapaziti svjetlo i slično postupati. U tome je za mene smisao života..."
Ništa nije nevažno, pa ni onda kada se takvim čini. U ulozi koju nam je Bog povjerio nema nevažnih niti sporednih uloga. Bog gleda na unutarnje, a sve je ostalo sporedno. Važno je da budemo dobri, a ne opaki: darežljivi, a ne škrti; nesebični, a ne egoisti. Sve je drugo beznačajno.
Ljudevit Anton Maračić "Priče o pahuljici"
| Pregleda: | 5745 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Neuspjeh ne znači da si neuspješan.
To samo znači da još nisi uspio.
To samo znači da do toga moraš doći na drukčiji način.
Neuspjeh ne znači da nešto ne možeš imati.
To samo znači da nitko nije savršen.
Neuspjeh ne znači da si manje vrijedan.
To samo znači da imaš razloga krenuti ispočetka.
Neuspjeh ne znači da si protratio život.
To samo znači upornije pokušaje.
Neuspjeh ne znači odustajanje.
To samo znači da ti treba još vremena.
Neuspjeh ne znači da nikada nećeš uspjeti.
To samo znači da si imao mnogo vjere.
Neuspjeh ne znači da si loše postupio.
To samo znači da si bio spreman pokušati.
Neuspjeh ne znači da si bio osramoćen.
Neuspjeh ne znači da nisi ništa postigao.
To samo znači da si nešto naučio.
Robert Schuller
Bogati čovjek zatraži od starog učitelja da mu sina odvikne od loših navika. Učitelj povede mladića u šetnju vrtom.
Zaustavi se na jednom mjestu i zatraži od mladića da iščupa malu biljku što je rasla nedaleko od mjesta na kojem su stajali. Mladić zahvati biljku palcem i kažiprstom i iščupa je iz zemlje.
Učitelj zatim zatraži da iščupa malo veću biljku od te. Mladić malo jače povuče i iščupa i nju.
“A sada iščupaj ovu”, reče učitelj, pokazujući na jedan grm. Mladić je morao upotrijebiti svu svoju snagu da bi je iščupao, ali mu i to pođe za rukom.
“A sada iščupaj ovu”, reče starac, pokazujući na drvo trešnje. Mladić obuhvati rukama stablo i počne ga čupati iz zemlje. Ali stablo ni da se pomakne. “Pa ovo je nemoguće”, reče mladić zadihano.
“E tako ti je i s lošim navikama”, reče mu stari učitelj. “Kada su mlade, lako ih se riješiti, ali kad se razviju teško ih je iskorijeniti.”
autor nepoznat