Promijeniti svijet Novo!
0 preuzimanja
Jednom u jedan grad došao je prorok i počeo vikati na najvećem gradskom trgu kako je potrebna promjena u životnom hodu grada. Prorok je vikao i vikao i poprilično mnoštvo je dolazilo čuti ga, iako više iz radoznalosti nego li zbog istinskoga zanimanja.
I prorok je svaki dan stavljao svoju dušu u svoje riječi i u svoj nastup, tražeći promjenu navika i običaja.
Ali, kako su prolazili dani, tako je bilo sve manje onih radoznalih koji su ga okruživali. Na kraju ni jedna osoba nije se činila spremnom na promjene. Ali prorok nije posustajao i nastavio je vikati. Sve dok se više nitko nije zaustavljao poslušati njegove riječi. Ali i dalje je prorok nastavio vikati u samoći na velikom trgu. Prolazili su dani. Prorok je i dalje vikao. I nitko ga nije slušao.
Ipak, jednog dana netko mu se je približio i upitao ga:
Zašto i dalje vičeš? Zar ne vidiš da nitko nije spreman promijeniti se?
I dalje vičem – odgovorio je prorok, - jer ako zašutim, oni će promijeniti mene!
nepoznati autor
| Pregleda: | 2293 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 25. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Jednoga dana, jedan bogataš dade košaru punu smeća jednom siromahu. Siromah mu se nasmija i ode negdje s košarom. Isprazni je, očisti i zatim napuni divnim cvijećem.
Na nekom je otoku bio život tako tih i miran svi su bili sretni. Odjednom je život postao težak. Svi su bili zabrinuti jer je jedna grupa ljudi stvarala nemir. Odlučili su ih izolirati na jednoj sjenovitoj strani otoka tako što će podići zid oko njih. Znali su tko je stvarao nemir: prodavači droge, ubojice, pijanci, oni koji su vršili abortuse. Tako je počela potraga za njima.
Međutim ljudi su se skrivali jer su znali da će morati napustiti svoju obitelj i sve povlastice koje su imali. Polako su ih otkrivali i pomalo izolirali. Na otoku je bio i jedan čovjek, pustinjak Ante kojega su svi smatrali svetim. Podrazumijevalo se da će i on ostati na ovoj svjetlijoj strani otoka. Međutim, on je odlučio otići na sjenovitu, izoliranu stranu otoka. Zašto? Pitali su ga uglednici otoka, sve dobri ljudi, oni koji su poštivali i provodili zakone. Ante je rekao da ni on nije bez grijeha, i on je u svom životu griješio i da osjeća da bi i on trebao biti s njima, jer nitko ne može reći da je bez grijeha. Malo po malo su ljudi uklonili ogradu.
Jesmo li i mi takvi? Gledamo li samo tuđe pogreške, a svoje ne vidimo?