Zar postoji veći broj od 100 - o postavljenim ciljevima Novo!

Kad su svi pastiri posjetili štalicu, darovali Dijete i vratili se svojim stadima, odlučiše poći životinje i vidjeti čudo prve božićne noći.

Prvi su, naravno, krenuli veliki i moćni. Orao se s krikom digao u visine, lav zalupi teškom šapom i riknu da je odjekivala noć, slon zatutnji šumom, a žirafa ponosno podiže glavu kao da joj nitko na svijetu nije ravan.

I male su životinje odlučile poći. U jednoj se skupini nađoše miš, vrabac, krtica i dabar.

Što se veliki i jaki prave važni - primijeti miš. Možda ni Bogu nismo važni kad nas je ovakvima stvorio - nadoda krtica. A orao se već spustio pred jaslice šireći svoja krila.

Ulaz u štalicu bio je tako uzak i malen da nije mogao ući. Zamahnu krilima i sruši gredu iznad vrata. Vidjevši da će se skoro i vrata srušiti povuče se u obližnji grm dok je slama s prašinom koju je digao letjela posvuda uokolo.

Lav je htio ravno u jaslice, ali je zapeo u okviru vrata. Žirafa ništa nije vidjela jer je Dijete bilo prenisko, pa je od nervoze počela trgati slamu s krova čime je započeo pravi nered. K tome, i voda od posljednjih kiša slila se u štalicu. Napokon je stigao i slon. Pokušao je proviriti, ali štalica se počela ljuljati kao da je od kartona.

Josipu je bilo dosta. Podigao je štap i zaprijetio životinjama da ne prilaze blizu.

Mnogo kasnije došuljale su se male životinje.

Miša su boljele slabe noge, krtica se mučila tražeći put, dabar je kašljucao jer ga je umorio put po suhom, a vrabac je izgubio pola krila jedva umakavši nekoj grabežljivoj rođakinji.

Kad su došli pred jaslice nitko nije bio ni predug, ni preširok, ni previsok ni prevelik.

Ušli su u štalicu i divili se Djetetu. Pogledaše uokolo i iznenadiše se neredu u kojem je ležalo Dijete. Dadoše se na posao. Vrabac je počeo skupljati slamu, miš je načinio odvodne kanale, dabar je učvršćivao šiblje.

Kad su to vidjele velike životinje, pridružile su se malima. Žirafa je digla slamu na krov, slon je podigao vrata te ih je Josip ponovno stavio na nosače, a orao je krilima provjetravao štalicu.

Samo je lav stajao po strani. Kroz njegovu glavu teško se probijala misao o novorođenom Kralju. Da se sagne, on koji se ni pred kim nije sagibao?!

Onda je došla krtica i zamolila ga je da je povede pred novoga Kralja. Lav se dvoumio i vidjevši da je slijepa uze je u velike šape i povede u štalicu. Malo se sagnuo, malo se nagnuo, ali je ipak i on ušao.

Pouka priče: uči od marljivih i skromnih i ne dopusti da te oholost udalji od Isusa.

Tko je sagradio Tebu i njenih sedam dveri?

U knjigama zapisana su imena kraljeva. Zar su kraljevi vukli kamenje?

A Babilon - uvijek ponovo razoren - Tko ga je sazidao - uvijek nanovo? U kakvim su kućama Zlatom bliješteće Lime živjeli građevinari? Kamo su pošli zidari one večeri kad je dovršen Kineski zid?

Pun je slavoluka veliki Rim. Tko ih je podigao? Nad kim su cezari slavili svoje trijumfe? Zar je jedino palača bilo u mnogo opjevanom Bizantu? I u samoj bajoslovnoj Atlantidi Dozivahu one noći kad ju je more progutalo Davljenici, vrišteći, svoje robove.

Mladi Aleksandar osvojio je Indiju, Zar on sam? Cezar je potukao Gale. Nije li uz njegao bio bar njegov kuhar? Filip Španjolski plakao je gorko Kad mu je potopljeno brodovlje. Nije li plakao još tkogod? Friedrich Drugi pobijedio je u Sedmogodišnjem ratu. Tko je još pobijedio s njim?

Na svakoj stranici po jedna pobjeda.

Tko je kuhao gozbu u slavu pobjede? Svakih deset godina novi velikan. Tko plaća troškove?

Toliki izvještaji. Tolika pitanja.