Priča o jednoj učiteljici Novo!

Postoji jedna priča o učiteljici iz osnovne škole. Ime joj je gospođa Thompson.

Jednom prilikom, dok je stajala pred učenicima 5-og razreda prvog dana škole, izjavila je djeci jednu laž. Pogledavši svoje učenike, rekla je kako ih sve podjednako voli.

No, bilo je to nemoguće, jer je u prvoj klupi, zavaljen u svoju stolicu, sjedio mališan imenom Teddy Stoddard. Gđa. Thompson viđala je Teddija godinu ranije i primijetila da se nije puno igrao sa ostalom djecom, odjeća mu je bila neuredna i uvijek je bio prljav.

Teddy je ponekad bio neugodan, što je rezultiralo time da je gđa. Thompson s užitkom markirala njegove ispite debelom crvenom olovkom, križajući papire i konačno, zaokružujući veliko "1" na vrhu.

Škola u kojoj je poučavala gđa. Thompson, zahtijevala je od nje da pregleda sve stare bilješke za svakog učenika; Teddijeve je ostavila za kraj. Ipak, čitajući njegove bilješke, vrlo se iznenadila.

Teddijeva učiteljica iz prvog razreda napisala je "Teddy je vedro i nasmijano dijete. Uredno obavlja zadatke i ima dobro vladanje…svojim prisustvom unosi radost u sredinu".

Učiteljica iz drugog razreda zapisala je: "Teddy je odličan učenik, prijatelji u razredu jako ga vole, ali je on uznemiren zbog toga što mu je majka teško bolesna i život kod kuće mu je stresan". Učiteljica iz trećeg razreda zabilježila je ovo: "Teško ga je pogodila smrt majke. I dalje se trudi dati najbolje od sebe, ali mu otac ne posvećuje previše pozornosti. Ako se uskoro nešto ne poduzme, njegov obiteljski život uvelike će utjecati na njega".

Teddijeva učiteljica iz četvrtog razreda napisala je: "Teddy je povučen i ne pokazuje puno interesa za školu. Nema puno prijatelja i ponekad spava u razredu".

No sada je gđa. Thompson shvatila problem i osjetila se posramljeno.

Osjećala se još gore kada su joj svi učenici donijeli Božićne poklone zamotane u ukrasni papir i šarene vrpce, osim Teddija.

Njegov poklon bio je nevješto umotan u debeli, smeđi papir koji mu je preostao od kupovine.

Gđu. Thompson zaboljelo je kada je morala otvoriti taj poklon pred razredom.

Neka djeca počela su se glasno smijati kada je iz papira izvadila narukvicu od umjetnih dijamanata na kojoj je nekoliko ukrasa nedostajalo i polupraznu bočicu parfema.

Dječji smijeh je utihnuo jer učiteljica se oduševila narukvicom, stavila ju na ruku, i poprskala malo parfema na zglavak.

Teddy Stoddard je ostao u školi par minuta nakon nastave samo da joj kaže: "Gđo. Thompson, danas mirišite baš kao što je moja mama nekada mirisala".

Nakon što su djeca napustila razred, plakala je još sat vremena. Od tada je posebnu pažnju posvećivala Teddiju. Dok je radila s njim, djelovao je kao da mu je um živnuo.

Što ga je više ohrabrivala, on je brže napredovao. Do kraja godine, Teddy je postao jedan od najuspješnijih učenika u razredu i, unatoč laži da će sve učenike podjednako voljeti, Teddy je postao njen "ljubimac".

Godinu dana kasnije, našla je poruku ispod vrata - od Teddija. Napisao je da je ona najbolja učiteljica koju je ikada u životu imao.

Nakon šest godina ponovno je dobila poruku od Teddija. Napisao je da je završio srednju školu, s jako dobrim uspjehom, te da mu je ona još uvijek najbolja učiteljica koju je imao u cijelom svom životu.

Nakon četiri godine, stiglo je sljedeće pismo u kojem je pisao da je nastavio sa školovanjem. Iako je ponekad znalo biti teško, uhvatio se s time u koštac i uskoro će diplomirati kao najbolji student na fakultetu. Ponovio je gđi. Thompson da mu je ona još uvijek najomiljenija i najbolja učiteljica koju je imao cijeli život.

Nakon toga, prošlo je još četiri godine do sljedećeg Teddijevog pisma. Ovog puta, pisao je o svojoj odluci da nakon uspješno završenog dodiplomskog studija, nastavlja još malo dalje sa studiranjem.

Ponovno je naglasio da mu je ona još uvijek najbolja i najomiljenija učiteljica koju je ikada imao. Njegovo ime sada je bilo nešto duže. Stajao je potpis, magistar Theodore F. Stoddard.

Priči još uvijek nije kraj. Kao što već pretpostavljate, sljedećeg proljeća stiglo je još jedno pismo. Teddy piše da je upoznao djevojku i da planiraju vjenčanje.

Otac mu je preminuo prije nekoliko godina, pa je predložio gđi. Thompson da na vjenčanju sjedi na počasnom mjestu rezerviranom za majku mladenca.

Naravno, gđa.Thompson je prihvatila prijedlog. I pogodite što? Nosila je onu narukvicu, istu onu na kojoj je nedostajalo nekoliko lažnih dijamanata.

Pobrinula se i da nosi parfem za kojeg se Teddy sjeća da ga je nosila njegova majka na posljednji Božić koji su proveli zajedno.

Zagrlivši se, dr. Stoddard je šapnuo gđi. Thompson na uho, "Hvala Vam, gđo. Thompson, jer ste vjerovali u mene. Od srca Vam hvala zato jer ste učinili da se osjećam važan i pokazali mi da mogu utjecati na život". Sa suzama u očima, Gđa. Thompson mu je odgovorila: "Ne, Teddy. Ti si bio onaj koji me naučio da mogu utjecati. Nisam znala podučavati sve dok nisam srela tebe ".