Prvi školski dan Novo!
0 preuzimanja
Nije lako krenuti u školu prvi dan. Nakon uživanja neograničene slobode treba se pokoravati školskoj disciplini. A vjerujte to uopće nije lako.
Kad mi je bilo šest godina, odlučio sam ne ići u školu. Nije tu koristilo ni nagovaranje oca ni molbe majke. O školi jednostavno nisam htio ni čuti. „Sva će ti djeca zavidjeti kad vide tvoju krasnu torbu i nove hlače“, rekao je otac, a majka je odlučila ispeći tortu za nagradu kad se vratim kući. Mene ipak sve to skupa nije zanimalo. U školi sam morao slušati i raditi što drugi hoće, a ja to nisam htio. Jednog je dana, na nagovor moga oca, u kuću došla učiteljica. Bilo mi je to stvarno smiješno – kao da ću ja ikada ići u školu. „Tako se radujem što ćeš svaki dan dolaziti k meni. Ti si poslušan i sigurna sam da ćeš biti jedan od najboljih učenika“ – rekla je pogledavši me s osmjehom. Otac i majka gledali su me zabrinuto. Učiteljica je bila mlada i vesela i nimalo nalik onome kako sam je ja zamišljao i kako su mi pričali stariji prijatelji iz ulice. Pomislio sam: „Pokušat ću. Eto pokušat ću ići u školu pa što bude.“
No ubrzo je došla jesen, a mene je volja za školom posve prošla. Roditelji su me jedva istjerali iz kuće. Majka me odvela u školu. Cijelim sam putem plakao i nezaustavljivo jecao. Kad sam stigao pred školu prestao sam plakati da mi se druga djeca ne bi rugala, ali oči su mi bile crvene od suza i nisam mogao zaustaviti jecanje. U školskom dvorištu bilo je puno djece sa svojim mamama ili tatama. Bio je tu i susjedov Ivan i blizanci gospođe koja radi u trgovini i mnoga druga djeca. Dok sam promatrao djecu i školsku zgradu, došla je učiteljica i rekla: „Djeco, sad ćemo svi u učionicu.“ Te su me njezine riječi tako potresle da mi je u trenutku srce prestalo kucati. Počeo sam opet plakati i tako sam se drečao da su i druga djeca počela gubiti volju za školom. Za mamu sam se doslovno prilijepio i nisam se dao odvojiti od nje.
Učiteljica me je pokušala nagovoriti lijepim riječima, nudila mi je bombone i čokoladice, rekla je da mogu ponijeti i svoju najdražu i gračku i kako sva druga djeca idu… ali bilo je uzalud. Nakon nekog vremena majka me odvela kući. Bila je već jako ljuta. Kad smo došli kući i otac me ugledao i shvatio što se dogodilo i da sam došao ranije od sve druge djece, pogledao me ozbiljno i rekao: „Pa ti uopće ne moraš ići u školu. Možeš ostati kod kuće i biti pravi glupi dječak.“
Nakon nekoliko sati, kad sam se smirio, u ušima su mi odzvanjale riječi „glupi dječak“, „glupi dječak“, „glupi dječak“. Ali ja ne želim biti glup. Razmišljao sam. Hoće li me moji prijatelji iz ulice i dalje smatrati prijateljem. Hoće li prihvaćati i moje prijedloge za igru? Što će misliti o meni? Možda još nije sve propalo? Nisam mogao više izdržati. Otišao sam majci i odlučno rekao: „Sutra idem u školu!“ Stvarno?“, upitala je mama sva radosna. „Da, idem jer ne želim biti glupi dječak" odgovorio sam mirno.
Što sam rekao, to sam i učinio. Sutradan poslije ručka otišao sam k susjedovu Ivanu da idemo zajedno u školu. On je razrogačio oči i gledao me s nevjericom jer je vidio moje jučerašnje ispade pred školom.
Krenuli smo i što smo se više približavali školi u meni je više rastao ponos. Osjećao sam se tako hrabro i tako važno. Idem u školu i neću biti glupi dječak.
I učiteljica me je gledala začuđeno kad me je vidjela kao mirno ulazim u razred. Učenici, kako oni koji su me od ranije poznavali tako i oni koji me nisu poznavali, nisu skidali oka s mene. A ja, ja sam ponosno sjedio na svom mjestu i ponašao sam se kao da se ništa nije dogodilo.
prema vjeronaučnom priručniku za prvi razred „Učimo ljubiti Boga i ljude“.
| Pregleda: | 1803 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Novac je u današnjem društvu i svijetu priznato sredstvo plaćanja i razmjene, nosilac vrijednosti i računska jedinka. Za razliku od prijašnjih vremena, kada je novac kovan u zlatu, danas se novac tiska na posebnom papiru kao novčanice, kuje u kovanice ili knjiži kao bezgotovinski, na bankovnim računima.
Novac je danas potreban za pokrivanje osnovnih ljudskih egzistencijalnih potreba kao hrane, odjeće, stanovanja... Tko posjeduje mnogo novaca, smatra se bogatašem, jer si sve može nabaviti što god se za novac može kupiti. U novcu mnogi ljudi vide jednu sigurnost života, bezbrižnost, slobodu, ugled, priznanje, uspjeh, slavu, moć... Stoga novac budi u čovjeku jedno posebno divljenje, fascinaciju, jer velika količina novca garantira mogućnost ispunjenja svih želja i totalnu slobodu raspolaganja svojim vremenom. Danas se s novcem može gotovo sve kupiti. Neki zajedljivci tvrde čak da se i svakog čovjeka može kupiti. Stvar je samo cijene. Iznimke potvrđuju pravilo.
Postoji i jedna druga strana novca i bogatstva. Trka čovječanstva za novcem i bogatstvom uzrok je ratova, osvajanja, ubijanja, tlačenja, izrabljivanja... Bogatstvo budi u čovjeku i tamnu stranu njegovog karaktera: pohlepu, egoizam, zavist, mržnju, bijes, sljepoću, smrt... Sve to izaziva razdore, svađe, neprijateljstva između naroda, članova obitelji, pojedinaca... Mnogi članovi obitelji su se «na smrt» zavadili pri dijeljenju ostavštine i bogatstva. Važnije im je bogatstvo od svoje rodbine, braće i sestara. Često novac postaje važniji i od samoga života. Poznato je da je na tzv. «crni petak» 1929. godine došlo do mnogih samoubojstava bogataša koji su izgubili svoje bogatstvo na burzi. Njima je bogatstvo bilo vrijednije od njihovog života, te izgubivši to bogatstvo nisu htjeli, niti mogli dalje živjeti.
Prekomjerno zgrtanje bogatstva nije samo znak radne sposobnosti i umijeća čovjeka, već otkriva njegovo pomanjkanje ljubavi i strah od budućnosti. U toj trci za bogatstvom može se deformirati ljudski karakter: poštenje se pretvara u koruptnost. Malo je zaista bogataša koji su se obogatili poštenim radom. Najčešće je tu u pitanju krađa, kriminal, otimanje i izrabljivanje siromašnih. Ovako stečen novac postaje
slava neslavnih mudrost bezumnih moć bezmoćnih sreća nesretnih ljubav neljubljenih ljepota ružnih vjera bezvjernih i nada beznadnih.
Na opasnost bogatstva upozorio je Isus riječima: «Kako će teško bogataš ući u kraljevstvo Božje. Lakše je devi proći kroz iglene uši (mali otvor za pješake u jeruzalemskim zidinama) nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.» Isus poznaje ljudsko srce i njegovu žudnju za bogatstvom. Znao je da prava opasnost postoji upravo od te trke za bogatstvom koja može zarobiti i zaokupirati cijelo ljudsko srce. Tada čovjek u tom robovanju bogatstvu neće imati smisla, snage i vremena za veće dimenzije ljudskoga postojanja, za duhovne vrijednosti i dublji smisao života: za harmoniju, mir, radost, sreću, slobodu i pravu ljubav. Čak je i zanimljivo da mnogi bogataši nemaju niti vremena uživati u stečenom bogatstvu, jer ne mogu stati, odmoriti se, već moraju kao opsjednuti raditi i noć i dan na povećanju i očuvanju toga bogatstva. Isus zato tvrdi: «Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.»
Iskonska i vječna ljudska čežnja jest čežnja za ljubavlju. U novcu i bogatstvu, nažalost, mnogi ljudi traže nadomjestak za ljubav. Ali prava ljubav se ne može nikakvim novcem kupiti, jer ima nešto božanskoga u sebi, stoji iznad materije, uvjetovana milošću Boga stvoritelja. Samo život s Bogom u poštivanju dvostruke Božje zapovijedi ljubavi, «ljubi Boga iznad svega, a bližnjega kao sebe samoga», jedina je prava garancija da čovjek dođe do prave sreće, radosti i ljubavi. Samo tako će se tada znati i moći pravilno ophoditi sa svim materijalnim dobrima, novcem i bogatstvom. Kada se, s milošću Božjom, uspostavi u srcu čovjeka ravnoteža, balans, između materijalnih dobara i duhovnih vrijednosti, tada će on dijeliti svoja dobra sa svojim potrebitim bližnjima i neće više biti zarobljen bogatstvom, a svoje bližnje će ljubiti i poštovati kao sebe samoga. I tad će se obistiniti one Isusove riječi, da je moguće da se i bogataši spasi: «Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu. Ta Bogu je sve moguće.»
Sva materijalna dobra, sva stečena bogatstva ovoga svijeta, čovjek će jednoga dana, kad ga Gospodin pozove, ostaviti, a ostat će mu samo ono što je s ljubavlju, dragovoljno podijelio svojim potrebitim bližnjima.
(Katica Kiš)
Ako si jutros ustao više zdrav nego bolestan …… sretniji si od milijun ljudi, koji nisu doživjeli ovaj tjedan.
Ako nisi iskusio strahotu rata ili izgubio slobodu, agoniju mučenja ili bol gladi … živiš ljepše nego 500 milijuna stanovnika našega planeta.
Ako možeš slobodno posjetiti Božji hram i pomoliti se, bez bojazni od prijetnje, zatvora, mučenja ili smrti ... živiš bolje nego 3 milijarde stanovnika našega planeta.
Ako imaš redoviti obrok, odjeću, krov nad glavom, krevet u kojem spavaš... bogatiji si od 75% stanovnika našega svijeta.
Ako imaš nešto novca na računu ili u novčaniku, te nešto kovanica u kasici ...spadaš u 8% najbogatijih ljudi na svijetu.
Ako su tvoji roditelji još živi, vjenčani i žive zajedno …onda spadaš u veoma rijetke osobe.
Ako imaš razloga za osmjeh, i ako si zahvalan zbog toga, onda si zaista blagoslovljen.
Ako nekome možeš pružiti ruku, zagrliti ga i pomaziti po glavi…blagoslovljen si jer kroz tebe se pokazuje Božja ljubav.
Ako čitaš ovu poruku, primio si dvostruki blagoslov.
Netko je mislio na Te i ne spadaš u dvije milijarde ljudi koji ne znaju čitati.
autor nepoznat