Čudesno umnažanje vremena - razmišljanje Novo!
0 preuzimanja
Vidje Isus silan svijet, sažali mu se nad njim te im je govorio o neodoljivoj Božjoj ljubavi. A kad je pala večer, rekoše njegovi učenici: Gospodine, otpusti taj narod, već je kasno a nemaju ni vremena. Pružite im vi, reče on, dajte im od svoga vremena! Ta ni sami nemamo vremena, odgovore oni, a ono što imamo - to malo - kako rasporediti na tolike? Ali je među njima bio jedan, koji je imao pet slobodnih termina, za svaki slučaj, uz to dva put po četvrt sata, to ponudi Isusu. Isus, uz smiješak, uze tih pet termina i ono dva put po četvrt sata u svoje ruke. Pogleda na nebo, zahvali, blagoslovi i davaše svojim učenicima da to dragocjeno vrijeme podjele mnoštvu. I, gle, to malo doteklo je svima. Na kraju, još je preostalo punih dvanaest dana od ono malo vremena. Pripovijeda se da su se svi čudili. Vidješe, naime, kako je od nemogućega postalo moguće.
autor nepoznat
| Pregleda: | 1006 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Nosač vode u Kini vodu je nosio u dvjema velikim glinenim posudama koje su visile na štapu kojeg je nosio na ramenima. Jedna je posuda bila oštećena, a druga je bila cijela.
Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu.
Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je.
Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao.
Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio: "Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?"
Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je!
Tako je i s mnogim ljudima.
U duši svakog čovjeka nalazi se ruža.
Mnogi ljudi kad pogledaju u sebe vide samo trnje - vlastite nedostatke.
Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih.
Nikad ne realiziraju svoje potencijale koje im je Bog dao.
Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši.
Netko im drugi mora pomoći - pronaći je.
Pomogneš li nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje.
I cvjetat će uvijek... iznova...