Anđeli s jednim krilom Novo!

0 preuzimanja

Istinita priča iz života osoba s invaliditetom

SVI SMO MI ANĐELI S JEDNIM KRILOM.

MOŽEMO LETJETI SAMO AKO JEDNI DRUGE ZAGRLIMO.

andjeo_pomoc_vjeronaukU proljeće 1983. godine Margaret Patrick došla je u centar za rehabilitaciju starijih osoba na fizikalnu terapiju. Kad je Millie McHugh, dugogodišnja djelatnica, predstavila Margaret ostalima u Centru, primijetila je tugu u Margaretinim očima kada je ugledala glasovir. "Nešto nije u redu?". pitala je Millie.

"Ne", odgovorila je Margaret blago. "Samo pri pogledu na glasovir naviru mi sjećanja. Glazba mi je bila sve prije moždanog udara." Millie je bacila pogled na Margaretinu ukočenu desnu ruku, a žena joj je prepričala neke od najsvjetlijih trenutaka svoje karijere.

Odjednom je Millie rekla: "Pričekajte ovdje. Vratiti ću se za čas." Malo poslije došla je u pratnji niske, sjedokose žene s debelim naočalama, žena je hodala uz pomoć štapa.

"Margaret Patrick", kazala je Millie, "ovo je Ruth Eisenberg." Zatim se nasmiješila. "I ona je svirala glasovir, ali kao i Vi, ne može svirati nakon moždanog udara. Gda Eisenberg može koristiti desnu ruku, a Vi lijevu, i imam osjećaj da bi vas dvije mogle učiniti nešto prekrasno."

"Znate li Chopinov valcer u D-molu?" pitala je Ruth. Margaret je klimnula. Sjele su jedna pokraj druge na glasovirsku klupicu. Dvije zdrave ruke jedna s dugačkim, otmjenim crnim prstima, a druga s kratkim, debeljuškastim, bijelim skladno su prelazile po tipkama od ebanovine i slonovače.

Od tog su dana stotinu puta sjele za glasovir. Margaret bi svoju bespomoćnu ljevicu položila na Ruthino koljeni. Dok je Ruth zdravom rukom svirala melodiju Margaret je svojom zdravom rukom svirala pratnju. Njihovo je sviranje oduševilo televizijske gledatelje, slušatelje po crkvama i školama, u centrima za rehabilitaciju i staračkim domovima. A njih dvije dijelile su mnogo više od same glasovirske klupice. Počelo je Chopinom, Bachom i Beethovenom, a onda su otkrile da imaju više zajedničkog nego što su mogle pomisliti. Obadvije su prabake i udovice, obadvije su izgubile sina, obadvije su još mogle mnogo toga dati, ali ne jedna bez druge.

Dijeleći s Maragret glasovirsku klupicu, Ruth je čula kako kaže "Glazba mi je bila oduzeta, ali Bog mi je dao Ruth." Očito je Margaretino uvjerenje prešlo i na Ruth, a za proteklih pet godina otkako sviraju zajedno, danas Ruth kaže "Sastavila nas je Božja providnost." I to je priča o Margaret i Ruth, koje same sebe nazivaju Ebanovinom i Slonovačom.

Margaret Patrick

Pregleda: 1614 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 09. 2019.

Slični dokumenti

Priča o jednoj učiteljici
Priča o jednoj učiteljici

Postoji jedna priča o učiteljici iz osnovne škole. Ime joj je gospođa Thompson.

Jednom prilikom, dok je stajala pred učenicima 5-og razreda prvog dana škole, izjavila je djeci jednu laž. Pogledavši svoje učenike, rekla je kako ih sve podjednako voli.

Mudrosti Indijanaca
Mudrosti Indijanaca

indijanac-ilustracija1Uvijek pozdravi prijatelja kad ga sretneš, pozdravi čak i stranca na osamljenom mjestu. Poštuj sve ljude i ne klanjaj se nikome.

Poglavica Tecumseh, Shaumee

Naša zemlja, naša vjera i naš život su jedno. Na ovoj smo zemlji lovili jelene, losove, antilope, bizone, zečeve, purane. Od ove smo zemlje dobili stabla i kamenje za naše kuće i kive . Molitva Hopija

Bio sam na kraju zemlje. Bio sam na kraju voda. Bio sam na kraju neba. Bio sam na kraju planina. Nisam pronašao ništa što mi nije prijatelj. izreka Navaja

Hoćeš li ikada početi shvaćati značenje tla pod svojim nogama? Sve je sveto – od zrnca pijeska do planine. Na ovoj zemlji jučer i sutra postoje vječno. Mi, domoroci, čuvari smo ovih svetih mjesta. Peter Plavi Oblak, Mohausk

Poštovanje znači slušati dok se svakoga ne sasluša i ne shvati; tek je tada moguća ravnoteža i harmonija -cilj indijanske duhovnosti. Poglavica Dave, djed Crvenog Psa, Oglala Sioux

Mi smo naučeni vjerovati da Veliki Duh vidi i čuje sve i da nikad ne zaboravlja: da će poslije ovoga ovdje dati svakom čovjeku duhovni dom prema njegovim zaslugama… U ovo vjerujem ja i svi u mom narodu. Poglavica Joseph (Heinmot Tooyalaket), Nez Perce

Ako razgovaraš sa životinjama, i one će razgovarati s tobom i tako ćete se menusobno upoznati. Ako ne razgovaraš s njima, nećeš ih upoznati, a ono što ne poznaješ, toga se bojiš. Ono čega se bojiš, to uništavaš. Poglavica Dan George, Salish

Ne postoji smrt. Postoji samo promjena svjetova. Poglavica Seattle, Suquamish

Kad dođe vrijeme umiranja, ne budi poput onih čija su srca ispunjena strahom od smrti, pa kad dođe njihovo vrijeme, oni plaču i mole za još malo vremena kako bi još jednom preživjeli svoj život na drugačiji način. Pjevaj svoju pjesmu smrti i umri kao junak koji se vraća kući. Poglavica Aupumut, Mohican

Sve na zemlji ima svoju svrhu, svaka bolest biljku koja je liječi, a svaki čovjek poslanje. Ovo je indijansko učenje o postojanju. Žalosna Golubica (Christine Quintasket), Salish

Indijanci nisu imali pisane zakone. Običaji koji su se prenosili s koljena na koljeno bili su jedini zakoni koji su ih vodili. Svatko se mogao ponašati drugačije od onoga što se smatralo ispravnim ako je tako htio, ali bi ga zbog toga narod osudio… Taj strah od osude djelovao je kao moćna spona koja povezuje sve u jednu društvenu, časnu cjelinu. Poglavica George Copway, Ojibuia

Shvatio sam da u bilo kojem velikom poduhvatu nije dovoljno da se čovjek oslanja samo na sebe. Usamljeni Čovjek, Teton Siotvc

Život je poput svjetla krijesnice u noći, daha bizona zimi. Crne Noge

Zanimljivosti

U Brazilu sa 2,5 milijuna djece i mladih radi 492 370 vjeroučitelja.

Humor

Dvoje djelatnika i ravnatelj odoše na ručak i nađoše staru uljanu lampu. Protrljaše je a iz lampe izađe duh i reče: – “Troje vas je pa ću svakome ispuniti po jednu želju.” – Prvo meni – reče djelatnica. – Želim biti na Bahamima i voziti se gliserom ne mareći ni za što na svijetu! Puf! I ona nestane. – Njen kolega, u čudu, reče: ” Ja sam slijedeći! Ja sam slijedeći! Želim da sam na Havajima, na plaži i zauvijek okružen pinacoladom i ljubavlju svog zivota. Puf! I on nestane. – Ti si na redu – reče duh ravnatelju. A on reče: – Želim da se ovo dvoje poslije ručka vrate na posao. *p o u k a: UVIJEK PUSTITE ŠEFA DA PRVI GOVORI!

Poslovice

Hrabrost je strah koji je izgovorio molitvu. (Anoniman)