Tajanstveni govor - zanimljiva priča Novo!
0 preuzimanja
Bila jednom jedna djevojčica koja je znala govoriti samo obrnutim redom glasova u riječima. Roditelji su je vodili svjetski poznatim liječnicima, ali nije bilo uspjeha. Djevojčica je i dalje izgovarala riječi unatrag. Njoj je bilo, na primjer, normalno ovako razgovarati:
- Što bi htjela za večeru? - Inežrp ripmurk - odgovorila bi. - Gdje želiš da idemo večeras? - U onik! - rekla bi zadovoljna.
Nije imala prijatelja, jer je nitko nije volio zbog te mene. U školi su joj se rugali zbog njezina govora i nitko se nije htio s njom igrati.
Ona se trudila da bude sa svima dobra. Kad bi vidjela da se neki dječak povrijedio, pratila bi ga do prve pomoći. Kad bi netko zaboravio marendu, ona bi s njim podijelila svoju. I u mnogim drugim slučajevima pokazivala se dobrom i pažljivom. Jedino je tako mogla s drugima kontaktirati a da pritom ne mora govoriti. Ali na taj je način najjasnije govorila što je prijateljstvo. No drugi ni to nisu razumjeli.
Jednoga dana njezin drug iz razreda na odmoru je teško povrijeđen. ona je prva pritekla u pomoć i otpratila ga do bolnice. Kad je nastava završila, otišla je vidjeti kako mu je. Bio je okružen liječnicima. Rekli su kako je izgubio puno krvi i kako je, da bi ga spasili, potrebna transfuzija. U bolnici, međutim, nije bilo krvi njegove krvne grupe. Djevojčica tada povuče liječnika za zeleni rukav i reče:
- Etimzu ujom vrk. - Što kažeš, djevojčice? - reče liječnik iznenađeno.
Ali drugi su shvatili što je htjela reći. Zahvaljujući njezinoj krvi, dječak je bio spašen.
Kad su njezini drugovi u školi saznali što je učinila, shvatili su kako su se loše ponijeli prema njoj i postidjeli se. Odlučili su otići kod nje kući, zatražiti oproštenje i zahvaliti joj za ono što je činila za njih iako toga nisu bili vrijedni. Svi su je poljubili i dali joj buket cvijeća s porukom: "Od sada ćemo upotrebljavati onaj način sporazumijevanja bez riječi kojemu si nas ti naučila."
Taj je prizor djevojčicu toliko ganuo da je zanijemila, a onda sa suzama u očima rekla:
- Hvala, prijatelji.
Počela je ispravno govoriti.
aktivnosti s učenicima: - Napisati na list papira razloge zbog kojih se nekoga najčešće isključuje iz društva. Zatim napisati motive zbog kojih se nikoga ne bi smjelo isključivati. Na kraju izdvojiti načine na koje se može pomoći nekome tko je isključen.
- Napisati neku pohvalnu rečenicu "tajanstvenim" govorom. Rečenice ubaciti u košaru (kutiju). Učenici izvlače rečenice i upućuju ih jedni drugima tajanstvenim govorom, a zatim prevedu na uobičajeni.
prema Jose Real Navaro "Mudrost odrastanja"
| Pregleda: | 2303 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Prema jednoj legendi, nakon požara u Aleksandrijskoj knjižnici u Egiptu, sačuvana je jedna knjiga. Budući da nije bila posebno vrijedna prodana je nekom siromašnom čovjeku za nekoliko novčića.
“Sanjao sam da se nalazim u crkvi okružen mnoštvom dječaka koji se pripremaju za ispovijed. Neki čekaju na red ispred moje ispovjedaonice. Odjednom, uvelike iznenađen, otkrijem da neki od njih imaju tri vrpce oko vrata.
- Zašto nosiš te vrpce oko vrata? Skini ih! - rekoh jednome od njih.
- Ne mogu - reče dječak - netko stoji iza mene i čvrsto ih drži.
Približih se i iza dječakovih leđa ugledah najprije kandže, a zatim dva velika roga. Priđoh još bliže i opazih njušku ružnoga čudovišta kako u pandžama drži vrpce.
Odmah sam pozvao jednog klerika i rekao mu da mi donese posudu blagoslovljene vode. U međuvremenu sam vidio da i mnogi drugi dječaci imaju za leđima ružna čudovišta.
Zamahnuo sam škropilom kao oružjem prema jednoj od tih nakaza i upitao: Tko si ti?
Čudovište iskese zube, ustukne uplašeno i tada spazih da u šapi drži tri uzice poput konaca za pokretanje lutke.
- Što radiš s tim uzicama? Govori, inače ću na te izliti blagoslovljenu vodu!
Čudovište se zgrči od straha.
- Prva vrpca - reče - prijeti dječacima da ispovjede sve svoje grijehe.
- A druga?
- Druga im oduzima osjećaj kajanja.
- Treća?
- Neću ti reći - odgovori oštro čudovište.
- Onda ću te okupati u blagoslovljenoj vodi - rekao sam.
- Ne, ne! Reći ću. Treća uzica priječi dječacima da donesu dobre odluke i da saslušaju ispovjednikov savjet.
Kad sam sve saznao, zamahnuo sam škropilom i čudovište zalio blagoslovljenom vodom, a tako i njegove drugove koji su se istoga časa razbježali urlajući tako jako da me to probudilo…”