Dobrota koja se ne vidi - poučna priča Novo!
0 preuzimanja
U San Franciscu postoji pet mostova na kojima se naplaćuje mostarina. Jednom vozaču je palo na pamet napraviti nešto neuobičajeno: kad je plaćao svoju mostarinu, platio je mostarinu i vozaču iza sebe. Kad je taj drugi došao platiti svoju mostarinu, službenik mu je rekao: “Vašu je mostarinu platio vozač ispred vas”! - “Ali, kako ja njega uopće ne poznajem”? Nije važno. Ali, ako želite nešto dobra učiniti, i vi platite mostarinu vozaču iza vas! Vozač je to učinio. Sljedeći je ponovio isto. Toga je dana dobrota u San Francisku uživala kao možda nikada do tada. Možda i ti imaš mogućnost u tajnosti učiniti neko dobro djelo. Prepoznaj dobro u drugima i znaj ga pohvaliti kako bi se ono moglo razvijati do u nedogled. Zar to nije smisao života? autor nepoznat
| Pregleda: | 1834 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Neki moćni čarobnjak, želeći uništiti jedno kraljevstvo, krišom ulije magični napitak u bunar iz kojega su pili svi stanovnici tog kraljevstva. Tko se napije vode iz tog bunara, poludjet će.
Već je sljedećeg jutra cijelo stanovništvo pilo iz bunara i svi poludiše, osim kralja - koji je imao drugi bunar, samo za sebe i svoju obitelj, do kojega čarobnjak nije mogao prodrijeti. Zabrinut, kralj je pokušao obuzdati svoje podanike, uvođenjem čitavog niza sigurnosnih i zdravstvenih mjera; no i čuvari i inspektori pili su otrovanu vodu i kraljeve im se odluke činile besmislenima, te odlučiše da ih uopće neće poštivati.
Kad su stanovnici kraljvstva saznali za nove zakone, bili su uvjereni da je vladar poludio, pa naređuje i propisuje bezumne stvari. Prosvjedujući, opkolili su dvorac i tražili da se odrekne krune.
Očajni kralj već se spremao doista odstupiti s prijestolja, ali kraljica ga spriječi, rekavši: "Hajdemo odmah do onog bunara, pa ćemo se i mi napiti. Tako ćemo postati kao i oni."
Tako je i bilo; kralj i kraljica napiše se vode iz bunara začaranog ludilom i odmah počeše govoriti besmislice. Na to se njihovi podanici pokajaše: sada kad kralj iskazuje toliku mudrost, zašto ga ne pustiti da vlada zemljom?
I tako je kraljevsto ostalo živjeti u miru, iako su se njegovi stavnovnici ponašali uvelike različito od stanovnika susjednih država. A kralj je mirno vladao do kraja svog života.
Albert Einstein i nije bio neki talent za glazbu, ali je uživao svirati violinu. Jednom je prilikom dobio priliku svirati s orkestrom.