Sedam štapova - priča o slozi Novo!
0 preuzimanja
Imao otac sedam sinova, sedam svađalica. Svađajući se zanemariše sav kućni posao i sve im pođe naopako.
Bilo je sebičnih i zlobnih susjeda koji su se radovali njihovom svađanju i njihovu neslogu okretali su u svoju korist.
Videći neslogu među svojom djecom, otac se strašno zabrinuo. Jednog dana skupi sinove oko sebe, pa im pokaza sedam štapova povezanih u jedan snop i reče:
- Koji od vas ovaj snop prelomi, onome ću dati deset dukata.
Sedam sinova pokuša prelomiti snop: probali su ovako i onako, i nakon niza apokušaj svaki reče da ne može.
A otac će im na to: - Čudim se da ne možete, a štapove je sasvim lako prelomiti.
On odveza konop kojim je snop bio vezan, štapovi se razmakoše i on gotovo bez napora slomi jedan po jedan prelomi
Sinovi su se nasmijali: - E, to je lako! To bi moglo i malo dijete!
Otac reče: - Evo vam, sinovi moji, slike i prilike vaše. Ne budete li zajedno, vi ste kao ovih sedam štapova koje, kao što ste sami rekli, može slomiti i malo dijete.
prema: http://zanimljive1.blogspot.com
| Pregleda: | 1730 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
“Molio sam ljude od znanosti i tehnike da mi naprave vlat trave. I napravili su. 
Izgledala je kao prava vlat: zelena, tanka, savitljiva. Kad sam je pogledao izbliza opazih da je mrtva. … Nije mogla disati. Nije mogla rasti. Nije mogla živjeti ni umrijeti. Osim imena nije zapravo imala ništa od prave vlati. Ni krava ni koza ne mogoše je pojesti ni dati od nje mlijeka. Čuo sam kako se sve vlati trave na svijetu smiju vlati čovjekove trave: Veliki ljudi ne mogu - unatoč svoj znanosti i tehnici - načiniti ni malu vlat trave.”
Phil Bosmans
Mojsije je u pustinji susreo jednoga pastira. Proveo je s njim dan i pomogao mu musti ovce. Uvečer je vidio kako pastir najbolje mlijeko ulijeva u posebnu zdjelicu i stavlja na kamen nedaleko mjesta gdje su se nalazili. Mojsije ga zapita komu je to mlijeko namijenjeno, a pastir odgovori:
- To je mlijeko za Boga.
Kad je Mojsije zatražio da mu protumači, pastir reče:
- Uvijek stavljam na stranu najbolje mlijeko i prinosim ga Bogu.
Mojsije upita: - I Bog ga pije?
- Da - odgovori pastir.
Mojsije mu protumači da je Bog duh i da ne treba piti mlijeko. Kako pastir nije htio vjerovati, Mojsije mu predloži da se sakriju iza grma i da vide hoće li Bog doći piti mlijeko.
Kad je pala noć pastir se sakrio i na mjesečini ugledao malu lisicu kako dolazi sitnim koracima iz pustinje. Pogledavši lijevo i desno životinja navali na mlijeko, žedno ga popije i izgubi se u pustinji.
Sutradan Mojsije vidje da je pastir posve utučen. - Što nije u redu? - zapita ga.
- Bio si u pravu - uzdahne pastir - Bog je čisti duh i ne treba moga mlijeka!
Mojsije, začuđen, reče: - Pa trebao bi biti sretan! Sad znaš o Bogu više nego prije nekoliko dana!
- Istina - odgovori pastir - ali propalo je jedino čime sam Bogu mogao pokazivati svoju ljubav!
Mojsije shvati i povuče se u samoću gdje se molio svom dušom. U noći mu se javi Bog i reče:
- Mojsije, prevario si se. Istina je da ne pijem mlijeko, ali sam svejedno sa zadovoljstvom primao mlijeko koje mi je prinosio pastir kao dokaz svoje ljubavi: međutim, kako mi nije bilo potrebno dijelio sam ga s malom lisicom.
(židovska narodna tradicija)