Napredak - kratka priča Ferrero Novo!

0 preuzimanja

posjet_razgovorKad je moja baka posjećivala svoju majku, trebala su joj tri dana.

Jedan se dan vozila u zaprežnim kolima, jedan je dan provela u razgovoru pretresajući novosti iz vrta i kuhinje, a treći je trošila na povratak.

Kad je moja majka posjećivala svoju majku, trebala su joj dva dana.

Putovala je vlakom, i ako su veze bile dobre, stizala je uvečer istoga dana. Ispričale su se o svemu i svačemu, a sutradan se vraćala kući.

Kad ja posjećujem svoju majku, treba mi pola sata.

Dođem na deset minuta, i jer djeci postaje dosadno, a i kasnim na tržnicu – odlazim.

Koliko vremena će trebati mojoj kćerki kad bude mene posjećivala?

Bruno Ferrero

Pregleda: 1989 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 11. 12. 2019.

Slični dokumenti

Priča o jaguaru ili priča o suosjećanju i prevari
Priča o jaguaru ili priča o suosjećanju i prevari
lav-pixaby-freeJednom davno, stari lav, koji više nije mogao loviti, pozvao je ostale životinje i rekao im da će umrijeti od gladi i zamolio ih da love u njegovu korist. Sve su se životinje složile, osim jaguara, koji nije prihvatio lavovu zamolbu, jer bi on u tom slučaju imao hrane napretek bez imalo truda. Unatoč tomu što su ga hranili, stari je lav bio sve slabiji. Na kraju je uginuo.
Isti jaguar koji nije htio pomoći lavu prošao je pokraj mjesta gdje je živio stari lav i vidio ga kako leži mrtav. Reče u sebi: „Ako obučem kožu starog lava, ostale životinje neće me prepoznati, mislit će da je to stari lav i imat ću hrane napretek bez imalo muke.“ Odlučio je skinuti kožu sa lava i navući ju na sebe. Ostale životinje su doista nastavile i dalje donositi ulovljeni plijen, ne znajući da se u koži starog lava krije jaguar. Nakon nekoliko dana skupina jaguara je prolazila pokraj svojeg srodnika obučena u lavlju kožu. Brzo su shvatili da se ne radi o lavu nego o jaguaru u lavljoj koži. Nasrnuli su na njega i ubili ga zbog lijenosti i pretvaranja.
Adventski vijenac - simbolika i kako je nastao
Adventski vijenac - simbolika i kako je nastao

adventski-vijenac-animacijaPrvi adventski vijenac, kakav danas poznajemo, pojavio se u Njemačkoj 1838. godine u Hamburgu, u domu za siromašnu djecu. Evangelistički pastor Johann Hindrich Wichern okupio je siročad s ulice i smjestio ih u jednu trošnu kuću koja je time postala njihovim novim domom. Želeći djeci bez ikog svog uljepšati dane uoči Božića odlučio je napraviti veliki drveni vijenac i na njemu poslagati upaljene svijeće. Upalio ih je ukupno 24, od toga 19 malenih za svaki dan osim nedjelje i četiri velike, za svaku nedjelju uoči Božića. Ovaj ritual se djeci jako svidio pa je stoga odlučeno kako će se svake godine u isto vrijeme obnavljati. 13 godina kasnije vijenac su počeli ukrašavati grančicama zimzelenog drveća kako bi ga uljepšali, a kasnije je drvo od kojeg se vijenac radio u potpunosti zamijenilo zimzeleno granje. S vremenom se ovaj simpatičan običaj proširio po cijeloj Njemačkoj da bi ga potom prihvatili i kršćani iz drugih europskih zemalja, a potom i u Americi i diljem svijeta gdje je prisutna kršćanska vjera. Krajem 19. stoljeća polako se u svima njima ustoličio običaj pletenja adventskog vijenca no u međuvremenu su na njemu, uz zimzelene grančice od kojih je spleten, ostale samo četiri svijeće u čast četiri adventske nedjelje, uz još jednu koja se stavlja nasred vijenca.

Danas adventski vijenac možemo kupiti u bilo kojoj trgovini mješovite robe, što je odraz sve snažnije komercijalizacije Božića no prema tradicionalnim kršćanskim običajima trebali bi ga sami napraviti. Vijenac se plete od grančica lovora koje označavaju pobjedu nad grijesima, od grančica cedra koje simboliziraju snagu, te od lišća božikovine koje podsjeća na vijenac od trnja kojeg je Isus nosio kada su ga vodili na razapinjanje. U njega se ponekad dodaju i grančice ružmarina.

Vijenac simbolizira vječnost jer nema početka ni kraja. U današnje vrijeme svijeće na vijencu su u raznim bojama: crvene, boja zlata, srebra, bijele... Tradicionalno su u viijencu tri ljubičaste svijeće i jedna ružičasta. Na prvu adventsku nedjelju, pali se prva ljubičasta svijeća, simbol nade, nade u dolazak Mesije. Podsjeća na proroke koji su predvidjeli Kristovo rođenje. Odabir ljubičaste boje nije slučajan. Upravo ona predstavlja boju pokajanja i posta, a također označava i kraljevsku boju što je čini prigodnom za dolazak Krista Kralja svega svijeta. Drugim riječima, upravo kroz ovu boju objedinjujemo simboliku Isusove patnje na križu i slavlja zbog njegovog očekivanog dolaska koji predstavlja konačno spasenje.

Na drugu adventsku nedjelju pali se druga svijeća koja predstavlja ljubav. Neki je nazivaju i Betlehemskom svijećom, a pali se prvenstveno u čast jaslica u kojima je mali Isus boravio u štali odmah po svom rođenju. Treće adventske nedjelje pali se ružičasta svijeća koju znamo i kao Svijeću pastira, a ova vesela boja odabrana je zbog toga jer predstavlja radost. Tada, naime, nastupa vrijeme kada razdoblje pokajanja zamjenjuje razdoblje radosti zbog skorašnjeg Isusovog rođenja. Četvrta adventska svijeća ponovno je ljubičaste boje, pali se posljednje nedjelje uoči Božića, a nazivamo je još Anđeoskom svijećom. Ona simbolizira mir.

Na samu badnju večer, nekoliko sati uoči Božića, pali se peta svijeća, ona bijele boje, koja se može staviti usred vijenca ili na neko drugo mjesto u našem domu, a nazivamo je Kristovom svijećom. Ona predstavlja život Krista koji je došao na ovaj svijet, a bijela je zbog toga jer bijela boja simbolizira čistoću i bezgrešnost.

Svijeće se pale zbog toga jer nas njihova svjetlost podsjeća na Isusa koji predstavlja simboličko svijetlo koje će nas izbaviti od tame i grijeha te nam donijeti nadu i spasenje. Tijekom Adventa paljenje svijeća ima i dodatnu simboliku. Svakim tjednom palimo jednu više čime polako iz razdoblja mraka i straha prelazimo u razdoblje svjetlosti i nade. Kako nedjelje prolaze tako svjedočimo sve većoj svjetlosti i na taj način naša nada raste da bi kulminirala u trenutku paljenja bijele Kristove svijeće koja nam kaže kako se rodio Spasitelj.

Korjene adventskog vijenca možemo potražiti još u doba antike kada je vijenac predstavljao simbol pobjede tj. trijumfa nad neprijateljem. Stoga kršćanima adventski vijenac simbolizira borbu protiv tame i grijeha, borbu koja je puna nade u Krista i njegovo spasenje.

prema: www.fizzit.net

Zanimljivosti

Maslinski vrt su 1681. od muslimana otkupili Hrvati, braća Branković iz Sarajeva i darovali ga franjevcima na čuvanje.

Humor

Ispovjednik starijem gospodinu: – “U paklu će biti plač i škrgut zuba!” – “Ne brinem se jer plakati ne znam, a zubi su mi već davno poispadali.” – ovaj će na to.

Poslovice

Grubost je pokušaj slabog čovjeka da bude jak. (Matthew Casy)