Dekalog prijateljstva Novo!
0 preuzimanja
Ne boj se pokazati prijatelju kakav si zaista, jer lijep si ako sam sebe prihvatiš! Svatko ima nešto važno i pozitivno; pokušaj to otkriti! Ne koristi svoje snage za nadmetanje s prijateljem nego ih udruži s njegovim snagama! Ako te tvoj prijatelj ne potraži, potraži ti njega! Oproštaj je najveće iskušenje snage daji ga i prihvaćaj cijelim svojim bićem! Ne srami se pred svojim prijateljem rasteretiti, smijati se ili plakati! Tvoj prijatelj ima svoje ime, nemoj ga zaboraviti! Velik si ako priznaš svoje pogrješke! Ne prilagođavaj svoje mišljenje željama drugih! Ne zaboravljaj obveze a zaboravljaj uvrede! autor nepoznat
| Pregleda: | 2074 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 11. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.
Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.
Manje bih pričala i više slušala.
Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.
Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.
Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanje kroz njegovu mladost.
Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.
Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.
Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).
Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.
Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.
Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.
Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka."
Bilo bi puno više "volim te" umjesto "žao mi je".
Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.
Prestanimo se znojiti zbog malih stvari.
Prestanimo brinuti o tome tko te ne voli, tko ima više ili tko što radi. Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.
Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio. I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno?
Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.
(Erma Bombeck - napisala kada je otkrila da umire od raka.)
U nekom je selu nasred jedinog trga bila postavljena svjetiljka. Jedina svjetiljka koja je osvjetljavala trg! Svi su se mještani hvalili njome. Seoski načelnik čak je odredio čovjeka da pazi na tu svjetiljku i da se marljivo brine za sve što je u vezi s njom. Slijepo zanesen svojom službom, čovjek postavi na trg, na vidno mjesto, strelicu s natpisom koji je pokazivao i upućivao na svjetiljku. Mještani se tome počeše smijati. Jedan ga upita: - Jeste li vi stavili tu strelicu? - Da, gospodine. - Savjetovao bih vam da je sklonite. - Zašto? - Zato što svjetiljka, ako se ne vidi sama po sebi, ne služi ničemu. Istina. Pravoj vrlini i pravim vrijednostima nije potrebna nikakva strelica.