Kava ili šalica? - priča o pravim vrijednostima Novo!
0 preuzimanja
Skupina bivših studenata, sada uspješnih poslovnih ljudi, okupila se kod bivšega profesora. Razgovor se ubrzo pretvorio u žalopojke o stresu na poslu i životu. Profesor je ponudio gostima kavu i nakratko otišao u kuhinju. Vratio se s vrčem punim kave i s puno različitih šalica: porculanskih, staklenih, plastičnih, kristalnih. Neke od njih su izgledale vrlo jednostavno, neke su bile jako skupe, a neke su bile profinjenoga izgleda. Profesor je bivše studente ponudio kavom. Kada su svi uzeli šalice s kavom, profesor je rekao: Ako ste primjetili, sve skupe šalice i šalice vrlo lijepoga izgleda su uzete, a na poslužavniku su ostale one jednostavne i jeftine. Iako je normalno da želite samo najbolje za sebe, upravo TO je izvor vaših problema i stresa… Budite sigurni da sama šalica ne daje kavi posebnu kvalitetu. U većini se slučajeva radi samo o vrlo skupim šalicama koje ponekad skrivaju ono što pijemo. Ono što ste svi vi željeli bila je kava, a ne šalica, no svjesno ste krenuli za najboljim šalicama i tako se počeli međusobno uspoređivati. Život je kava a poslovi, automobili, stvari, novac i položaj u društvu su šalice. One su samo oruđa koja drže, sadržavaju i čine život, a vrsta šalice niti određuje niti mijenja kvalitetu našeg života. Ponekad, ako se usredotočimo samo na šalicu, propuštamo uživati u kavi kojom nas je Bog podario. Bog je pripremio kavu, a ne šalice… Uživaj u kavi, bez obzira na šalicu!
autor nepoznat
| Pregleda: | 1878 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 11. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Nema ništa kao što su oči. Nijedno osjetilo se s njima usporediti ne može. Opip je važan, okus je važan, sluh i njuh su važni. No, oči su posebne. Vid je poseban. Oči su doista čudesne. Možda ne toliko kao nekakav tjelesni organ koji ima svoju unutarnju strukturu i zakonitost funkcioniranja, koliko ono što su one u mogućnosti i zbilji.
U posljednje vrijeme sam obuzet razmišljanjem o očima. Gledam ljude u oči. Ne uvijek izravno nego potajice, dokle netko može izdržati, dokle je «granica dobrog ukusa» ili «kulturnog ponašanja». Nekada netremice. Nekada vrlo kratko. Nekada duže. Nekada u tramvaju. Nekada na ulici. Nekada uopće ne gledam. Kakav li svijet taj pogled drugoga čovjeka otkriva? Što oči pokazuju? Optimizam ili pesimizam? Razvaline ili tvorevine? Ljubav ili mržnju? Rat ili mir? Požudu ili nesebičnost? Lukavost ili naivnost? Razigranost ili umrtvljenost? Žalost ili radost? Afirmaciju ili negaciju? Strah ili hrabrost? Što zapravo oči rade? One otkrivaju, gledaju, motre, razmišljaju, zrcale, ogledaju, vide, uočavaju, opažaju, spoznaju, zamijećuju i primjećuju, skrivaju i otkrivaju, prijete i kažnjavaju, smiju se i plaču, plaše se i hrabre, blage su i prijeteće, otvaraju se i zatvaraju. Ne znamo zašto je tomu tako ali mi često ne vidimo ono što je bitno, pa se kaže da smo slijepi kod zdravih očiju. A slijepcima kadikad oči nisu potrebne da bi vidjeli. Ili ne znamo gledati ili gledamo bilo što. Netko bi nam trebao otvoriti oči. Oči upijaju i razaraju. One su uviđavne ili nepristojne. One su snažne isto toliko koliko i riječi. One lažu ili svjedoče o istini. Možemo tako razmišljati do u beskraj. I nikada nećemo stići do kraja jer nazočimo posvemašnjem misteriju koji se tiče čovjeka i njegovog Stvoritelja? Htio bih samo imati blage oči kao u moje majke. (fra Alojz Ćubelić OP)
- Crkva je njiva za radnike, a ne hladovina za ljenčine.
- U pravu je onaj koji ne ide u crkvu zbog licemjera. Još jedan u njoj - bilo bi previše.
- Dobar Božji sluga izgradi dobru crkvu, dobra crkva izgradi dobrog slugu Božjeg.
- Mnogi imaju posla sa crkvom samo tri puta u životu: kada se rode, kad se žene i kada umru.
- Ljudi ne idu u crkvu ne zato što žive daleko od nje, već zato što žive daleko od Boga.
- Bog je stavio crkvu u svijet a đavao svijet u crkvu.
- Neki dolaze u crkvu samo da bi vidjeli tko dolazi, a tko ne.
- Crkva je bolnica za grješnike, a ne muzej za svece.
- Crkva nije frižider za čuvanje od kvara svoje pobožnosti.
- Nitko nije toliko loš da ne bi smio biti u crkvi, niti toliko dobar da bi bio izvan nje.