Paun i vrana - priča o sreći Novo!
0 preuzimanja
Vrana je živjela u šumi i bila je potpuno zadovoljna svojim životom. Jednog dana ugleda labuda. „Ovaj labud je tako lijep i bijel“, pomisli ona, „a ja sam crna“. „Ti si sigurno najsretnija ptica na svijetu." reče mu.
"I ja sam tako mislio dok nisam vidio papigu", odgovori labud "ona ima dvije boje i stvarno je prelijepa. Mislim da je papiga najsretnija ptica ikad stvorena". Vrana nađe papigu koja joj je objasnila "Ja sam živjela vrlo sretnim životom dok nisam ugledala pauna. Ja imam samo dvije boje dok paun ima mnogo boja". Vrana posjeti pauna u zoološkom vrtu i vidje tisuće ljudi koji se skupljaju i dive njegovoj ljepoti. Kada su ljudi otišli, vrana se približi paunu. "Dragi paune" reče "ti si tako predivan. Svakog dana tisuće ljudi te dolaze vidjeti. Kad mene vide, odmah me tjeraju od sebe. Ja mislim da si ti najsretnija ptica na svijetu". Paun odgovori "Ja sam uvijek mislio da sam najljepša i najsretnija ptica na svijetu. Ali zbog moje ljepote sam zarobljen u zoološkom. Promatrao sam zoološki vrt puno puta i primjetio da je vrana jedina ptica koja nije u kavezu. Tako da već neko vrijeme razmišljam o tome kako bih bio sretan da sam vrana jer bih mogao letjeti gdje želim".
Pouka priče: Naučimo biti sretni s onim što imamo, jer čovjek koji je zadovoljan s onim što ima najsretniji je čovjek na svijetu.
| Pregleda: | 3086 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 26. 03. 2020. |
Slični dokumenti
Usnih san:
Anđeo me povede na neko tihom svjetlošću obasjano groblje. Bijaše tjeskobno. Vodio me između grobova i pokretom ruke nukao me da čitam natpise na njima.
Jednog je poslijepodneva unuk zatekao djeda nad neobičnim albumom. Umjesto fotografija dragih ljudi, sa stranica albuma smiješila su se srca svakojakih veličina, ispisana imenima. - Prvi put vidim da netko u album lijepi srca - primijeti unuk. - Svako srce u mojim mislima oblikuje i sliku drage osobe - pojasni djed. - A ova zašarana i precrtana srca?- zanimalo je unuka. - Zašarana srca pobuđuju u meni slike ljudi za koje sam želio da mi puno znače, a oni mi nisu pokazivali ni mrvu ljubavi. Precrtana srca sjećaju me na ljude za koje sam na vrijeme shvatio da me ne vole. - Hm! A slomljena i probodena srca? - To su uglavnom ljudi koji su me osvojili nakon jednog susreta, ali sam se već na sljedećem susretu razočarao u njima. - Nije li bakino ime u najvećem srcu? - klikne unuk upirući prstom u najveće srce u albumu. - Da. Nakon vjenčanja moje je srce dugo samo baki pripadalo. Na pretposljednjoj stranici unuk ugleda srce iste veličine, ali podijeljeno na četiri dijela. Milujući ga po kosi, djed pojasni: - Kako su godine prolazile, osim bake, u srcu su mi se nastanili tvoj tata, pa tvoja sestra i ti. - Za koga čuvaš posljednju stranicu? - Za novo srce, jednako veliko, ali samo s tvojim i sestrinim imenom. - Gdje su nestali moj tata i baka?... – u čudu će unuk. -Tata se preselio u srce tvoje mame, a baka u srce anđela koji je na nebu čuva od prošle godine. (Nada Mihoković Kumrić)