Izbor nasljednika - priča za razmišljanje Novo!
0 preuzimanja
Jedan uspješni biznismen ušao je u duboku starost i shvatio kako je došlo vrijeme da ga netko zamijeni. Pozvao je sve potencijalne kandidate, financijske direktore, šefove odjela i pogona, blagajnike, savjetnike i održao im govor: “Dragi prijatelji, došlo je vrijeme da ja završim moje poslovanje i odem u zasluženu mirovinu. Dat ću svakome od vas po jedno specijalno sjeme. Želim da ga posadite i zalijevate i da se ponovno okupimo sljedeće godine kako bismo vidjeli što ste učinili s njim. Tada ću odlučiti tko će biti moj nasljednik.”
Na tome je sastanku bio i Jim, i kao svi prisutni dobio je sjemenku.
Kada je stigao kući, podijelio je sa svojom ženom šefovo razmišljanje i oni odlučiše zajedno njegovati sjeme iz kojega će niknuti biljka. Pronašli su lijepu teglu, stavili gnojivo, uzeli termometar, pročitali nekoliko knjiga o uzgoju biljaka i živjeli u ritmu novosti iz tegle.
Svakoga su dana zalijevali zemlju i nestrpljivo iščekivali da nešto iznikne.
Nakon 20-tak dana, neki od Jimovih kolega već su počeli u uredu govoriti o biljci koja raste.A u Jimovoj tegli se ništa nije događalo. Prošlo je više od mjesec dana. Sada se već naveliko raspravljalo o biljkama. Na zajedničkim ručkovima razmjenjivale su se praktične ideje o brzom rastu i Jim je shvatio kako jedino kod njega nema ničega i da je on jedini neuspješan.
Ni šest mjeseci kasnije ništa nije niknulo u Jimovoj tegli.
Počeo je vjerovati kako je u nečemu pogriješio. Možda previše vode ili loše gnojivo ili, pak, nešto drugo, što nije mogao objasniti. Znao je da je učinio najbolje što je mogao i bilo mu je žao što je bez rezultata.
Godina je došla kraju i mladi šefovi su se sa svojim biljkama okupili oko starog biznismena. Jim je rekao svojoj ženi da neće nositi praznu teglu, ali ga je ona, ipak, uspjela na to nagovoriti, rekavši mu neka pošteno kaže što se dogodilo. Osjećao je mučninu i podmuklu bol u trbuhu.
Ovo će, slutio je, biti za njega najneugodniji trenutak u životu. Unio je svoju praznu teglu u sobu za sastanke. Ugledao je na stolu različite, pažljivo odnjegovane, biljke. Sve su bile prelijepe, upravo, neodoljivo privlačne u svojoj bujnosti. Stavio je, uz podsmijeh svojih prijatelja, svoju praznu teglu na pod.
Kada je stari biznismen stigao, pogledom je preletio preko svih biljaka i pozdravio kandidate. Jim je pokušao biti što dalje od njega kako ne bi susreo njegov pogled.
“Kako ste ih samo lijepo odnjegovali!” – počeo je starac. “Vidim da mi neće biti jednostavno pronaći nasljednika…” I, u tom je času spazio praznu teglu. Zatražio je od potpredsjednika da ju donese i dovede vlasnika naprijed. Jim je protrnuo.
“Sada će mi se grohotnom smijati… Možda će me izbaciti iz firme” – pomislio je.
Kada je istupio, starac ga upita što se to dogodilo s njegovom sjemenkom? I Jim mu je ispričao. Starac je rekao: “Jim, veoma sam ponosan na tebe… Poštovani, Jim je moj zamjenik!”
“Pa… kako je to moguće? Moja tegla je prazna…”, – mucao je Jim zbunjeno.
Stari biznismen pojasni: “Prije godinu dana ja sam svakome od vas dao sjemenku iz koje ne može ništa niknuti. Dao sam vam mrtvo sjeme, sterilno. Svaki od vas, kada je vidio da ništa ne raste, odlučio je zamijeniti ga zdravim sjemenom. Svaki od vas – osim Jima. Svi ste mi donijeli biljke i cvijeće od vašega sjemena, a ne od moga. Jedino je Jim prihvatio neuspjeh i imao dovoljno hrabrosti i poštenja da mi donese praznu teglu. Vi ste svi tražili uspjeh – po svaku cijenu, a Jimu je njegovo poštenje bilo važnije od uspjeha. Zbog toga je on od danas moj nasljednik…”
prema: http://mudremisli.net
| Pregleda: | 1629 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 26. 03. 2020. |
Slični dokumenti
Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Vjerujem da će se i ove godine po cijelom svijetu priređivati slavlje tome u čast.
Vidim da ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se niti ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do moga rođendana.
Ugodno je znati, da neki ljudi barem jedan dan u godini, misle na mene.
Kao što znaš, rođendan su mi počeli slaviti prije mnogo godina. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, danas je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.
Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona...ali znaš jednu stvar? Mene nisu pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata su za me bila zatvorena... makar sam žarko želio slaviti s njima...
Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me nisu pozvali, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan starac, duge bijele brade, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje priređeno njemu u čast.
Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... Ali nitko me nije zagrlio.
Počeli su jedni drugima davati poklone. Približio sam se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, za mene nije bilo ništa.
Kako bi se ti osjećao, kad bi na tvoj rođendan, jedni druge darivali, a tebi ne bi dali ništa? Shvatio sam da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.
Svake godine je sve gore. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja a mene se nitko ne sjeća.
Želio bih da mi dopustiš da ovaj Božić uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao soj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.
Nešto ću ti reći: mislio sam, kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio bih znati, hoćeš li sudjelovati, da mogu za tebe rezervirati mjesto i napisati tvoje ime ne mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazovu mom pozivu.
Pripremi se jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje.
p.s. znaj da te neizmjerno volim.
(Isus Krist, rođen na Božić u Betlehemu prije 2000 godina)
Dragi Bože pišem Ti pismo... jer bi htio da mi se javiš...
Neki ljudi misle da ne postojiš. Zato, ako postojiš, bolje ti je da na brzinu nešto učiniš.
Molim Te, pošalji mi ponija. Do sada te nisam ništa tražio - možeš provjeriti! Molim Te, da mi odgovoriš koja je korist od toga što sam dobar, ako to nitko ne zna? Volio bih živjeti 900 godina kao onaj tip iz Biblije! Ljudi iz susjednog stana se stalno svađaju. Trebao bi dopustiti da se samo dobri prijatelji žene! Želio bih znati kud to ljudi nestaju? Nadam se da ćeš mi to bolje objasniti od moga tate. Želio bih da mi odgovoriš tko je bolji: dječaci ili djevojčice? Znam da si ti dječak, ali budi pravedan. Želio bih znati jesi li bogat ili samo poznat. Da Te upitam: Možeš li napisati još koju priču? U crkvi stalno čitamo iste. Biblija je dobra knjiga, jesi li napisao još neku drugu? Zašto uopće moramo umrijeti kad ćemo živjeti i nakon smrti? Znaš, nisam znao da narančasta boja može postati purpurna sve dok to nisi učinio sa zalaskom sunca u srijedu. Bilo je stvarno cool!