Zanat - poučna priča Novo!
0 preuzimanja
Svaki bi čovjek morao naučiti jedan zanat - rekla je moja prabaka i ispričala mi priču. Kasnije sam saznala da je priča perzijska. Kraljev sin zaljubio se u skromnu pastiricu. Kralj ni čuti: Što ćeš s pastiricom? Međutim, vidi da sin voli duboko i iskreno te pošalje glasnika k djevojci. Djevojka se zamisli i upita: Koji on zanat poznaje? Poslanik se nasmije i reče: Kraljevom sinu to nije potrebno. No, djevojka nije odustajala: Neka najprije nauči jedan zanat! I kraljev sin prihvati uvjet. Naučit ću plesti slamnate prostirače, različitih uzoraka i boja, s bogatim ukrasima. I bi tako. I tako se vjenčaju kraljev sin i pastirica. Jednom je kraljev sin na putovanju upao u ruke razbojnika. Računajući na najgore prozbori: Znam plesti skupocjene prostirače koji će vam donijeti mnogo novca. Razbojnici mu povjeruju i donesu slamu. Za tri je dana spleo 3 prekrasna prostirača. Odnesite ih u kraljevu palaču. Kralj zna cijeniti lijepo i dat će vam za svaki prostirač 100 zlatnika. Odnijeli su prostirače u palaču. Kralj je prepoznao rad svoga sina, a žena je odgonetnula u utkanim ukrasima mjesto gdje je zatočen. Malo potom kraljev sin se sretno vratio kući. Kad je ugledao ženu, zahvalno je kleknuo pred nju i rekao: Samo tebi imam zahvaliti što sam ostao na životu!
Perzijska priča
| Pregleda: | 1748 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 05. 2020. |
Slični dokumenti
Polako se bližio izlazak iz zatvora. U zatvoreniku se sve više budio strah pred susretom s ukućanima. Hoće li me primiti?
Na slijedećem je planetu živio neki pijanac.
Ovaj je posjet bio vrlo kratak, no maloga je princa vrlo rastužio:
- Što radiš? - rekao je pijancu kojeg je našao kako u tišini promatra hrpu praznih i hrpu punih boca.
- Pijem - odgovorio je pijanac.
- A zašto piješ? - pitao ga je mali princ.
- Kako bih zaboravio - odgovorio je pijanac.
- Što zaboravio? - htio je doznati mali princ, koji ga je već bio počeo žaliti.
- Kako bih zaboravio da se sramim, priznao je pijanac pognute glave.
- A čega se sramiš? - upita mali princ želeći mu pomoći.
- Sramim se jer pijem! - odgovorio je pijanac i sasvim zašutio.
Mali je princ, zbunjen otišao.
«Odrasli su uistinu vrlo čudni», govorio je samome sebi putem.
(Antoine de Saint-Exupery)