Optimisti danas Novo!
0 preuzimanja
U pravoj bujici svakidašnjih promjena raspoloženja, ljudi pitaju jedni druge: jesi li ti optimist ili pesimist? I obično iznalaze srednji izlaz u odgovoru: ja sam realist - čime nije ništa rečeno. I optimist i pesimist imaju pravo javnosti.
Pa ipak, optimisti su zanimljiviji i nekako privlačniji. Oni su kao neka neobična bića. Kad je zemlja puna čičaka i korova, oni uvijek otkrivaju cvijetak i travu. Kada se sve suši i pretvara u pustoš, oni su rijetke ptice selice koje osjećaju i otkrivaju blagotvornu oazu.
Zbog toga često dobivaju nadimke: zanesenjaci koji žive izvan stvarnosti, naivci koji pojma nemaju, sanjari koji se predaju utopijama.
Suvremeni duhovni pisac Phil Bosmans smatra da se pesimisti nazivaju realistima koji s obje noge stoje na tlu stvarnosti, ali da su zapravo zagazili u prljavštinu svijeta, toliko zasjenjeni da ne vide ništa od sunčane strane života, pa se pita: Zašto vjerujem u optimiste?
Zato što oni polaze na put k sunčanoj strani, k zemlji gdje se može živjeti i preživjeti. Optimisti su ljudi koji vjeruju u plodove Duha: ljubav, radost, strpljivost, vjernost, srdačnost, dobrotu. A pesimisti kao da nikad nisu okusili te plodove pa umiru prije smrti. I zaključuje taj pisac: "Samo će optimisti preživjeti!"
Ova optimistička tvrdnja o optimistima odgovara zašto unatoč svemu možemo biti optimisti. Bez opravdana razloga optimist je sigurno naivac, idealist, utopist, sanjar, izvanzemaljac. Ali optimizam nije apstraktni pojam, filozofski proizvod, potrošna roba, već je plod jednog procesa.
Čovjek koji zrači optimizmom jest čovjek koji zrači radošću, vedrinom, zadovoljstvom zbog nade koju osjeća i nosi u sebi.
Tu nadu kršćani svrstavaju u red tzv. bogoslovnih kreposti, zajedno s vjerom i ljubavlju.
A ta nada ima uporište u Bogu, koji je ludo zaljubljen u čovjeka, u svoje remek-djelo. Bog ima u čovjeka beskrajno povjerenje te mu je sve predao u ruke. To je razlog optimizma u životu čovjeka.
O nadi je, dakle, riječ. Ima je sve manje, pa je i optimizma vrlo malo. Vjernik zato ni u ovim tmurnim vremenima ne zdvaja (nije neodlučan), već nošen nadom pali svijeću optimizma. Jedno svjetlo teško razbija mrak, a stotina svijeća tjera tmine.
To je ujedno i poticaj da ne samo pojedinac, nego i obitelj, pa i šira zajednica, nadom rastjera oblake koji su se nisko spustili i prijete da zamrače ovaj svijet. Lakše je prekrižiti ruke i sve to mirno gledati proklinjući tamu. Teže je zavrnuti rukave i rastjerivati maglu.
Zato vjerujem da će samo optimisti preživjeti, jer njima pripada budućnost.
nepoznati autor
| Pregleda: | 3449 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Mojsije je u pustinji susreo jednoga pastira. Proveo je s njim dan i pomogao mu musti ovce. Uvečer je vidio kako pastir najbolje mlijeko ulijeva u posebnu zdjelicu i stavlja na kamen nedaleko mjesta gdje su se nalazili. Mojsije ga zapita komu je to mlijeko namijenjeno, a pastir odgovori:
- To je mlijeko za Boga.
Kad je Mojsije zatražio da mu protumači, pastir reče:
- Uvijek stavljam na stranu najbolje mlijeko i prinosim ga Bogu.
Mojsije upita: - I Bog ga pije?
- Da - odgovori pastir.
Mojsije mu protumači da je Bog duh i da ne treba piti mlijeko. Kako pastir nije htio vjerovati, Mojsije mu predloži da se sakriju iza grma i da vide hoće li Bog doći piti mlijeko.
Kad je pala noć pastir se sakrio i na mjesečini ugledao malu lisicu kako dolazi sitnim koracima iz pustinje. Pogledavši lijevo i desno životinja navali na mlijeko, žedno ga popije i izgubi se u pustinji.
Sutradan Mojsije vidje da je pastir posve utučen. - Što nije u redu? - zapita ga.
- Bio si u pravu - uzdahne pastir - Bog je čisti duh i ne treba moga mlijeka!
Mojsije, začuđen, reče: - Pa trebao bi biti sretan! Sad znaš o Bogu više nego prije nekoliko dana!
- Istina - odgovori pastir - ali propalo je jedino čime sam Bogu mogao pokazivati svoju ljubav!
Mojsije shvati i povuče se u samoću gdje se molio svom dušom. U noći mu se javi Bog i reče:
- Mojsije, prevario si se. Istina je da ne pijem mlijeko, ali sam svejedno sa zadovoljstvom primao mlijeko koje mi je prinosio pastir kao dokaz svoje ljubavi: međutim, kako mi nije bilo potrebno dijelio sam ga s malom lisicom.
(židovska narodna tradicija)
Jedan stari sufi prodavao je sve i svašta da bi zaradio za život. Ostavljao je dojam priglupog čoveka, jer su mu ljudi često plaćali lažnim novcem, ili su mu govorili da su već platili, iako to nije bila istina, ali on je uvijek vjerovao ljudima na riječ.