Marijin san Novo!

Josipe, sanjala sam čudan san. Ne razumijem posve što mi se snilo, ali mi se čini da ima veze s rođendanom moga Sina. U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan moga Sina. Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove. Čudno je bilo to što darovi nisu bili za moga Sina. Ljudi su zamotali darove u fini, šareni papir i stavljali ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo sa svjetlucavim nakitom. Na vrh drveta stavljaju figuru, nešto kao anđeo. Baš nekako lijepo. I svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, ali ne i moga Sina. Čini mi se da ga ni ne poznaju. Ni ime mu nisu spomenuli, uopće. Osjećala sam da bi im on čak smetao kad bi svratio. Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavu vlastitog rođendana. Sretna sam da je to samo san. Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost.