Graditelj i njegov jedrenjak Novo!
0 preuzimanja
Graditelj lađa donio je jednoga dana do svoje radionice uz luku dugačak zaobljeni drveni stup, koji se pravilno sužavao od jednoga kraja prema drugome, i komad uredno složena platna, te ih odložio uz radionicu.
Mnoge je dane marljivo i pažljivo gradio lađu. Bilo je očito da mu je jako stalo do nje. Drveni stup i komad platna promatrali su ga svakoga dana kako neumorno radi. - Meni je sigurno namijenio neko važno mjesto na svojoj lađi. Reče jednom drveni stup važnim glasom. - Inače me ne bi tako pažljivo izradio. - Ne nam samo zašto ćeš mu ti poslužiti - nastavi, obraćajući se komadu platna. Vjerojatno zato da obriše lađu prije nego me stavi na nju. Platno je šutjelo. Bilo je sigurno da će ga čovjek dobro upotrijebiti. I čekalo. Protjecali su dani, pa i tjedni. Graditelj lađe radio je bez prestanka. Ali, kako su dani i tjedni protjecali, kiše su smočile platno, vjetar je na njega štošta nanio i odbacio ga na stražnji zid radionice. Bilo je to sada samo jedno izgužvano prljavo platno. Kada je graditelj lađe gotovo dovršio lađu, drveni stup zadovoljno reče: - Evo, dolazi moj dan - i, pogledavši prema komadu platna, nastavi - šteta što ti više ničemu nećeš moći poslužiti. I doista, graditelj uskoro dođe po drveni stup, odnese ga do lađe i postavi okomito na unaprijed izgrađeno mjesto. Drveni stup je bio jako zadovoljan. Promatrao je odozgo lađu i osjećao se važan. Vrlo važan. I graditelj lađe je bio jako zadovoljan. Promatrao je vitku lađu i njezin snažan jarbol. - Sada preostaje još samo jedno - zaključi. Drveni stup se sa čuđenjem upita što bi to moglo biti. Još se više začudio kada je vidio da graditelj odlazi po ono izgužvano i prljavo platno. Htio ga je upozoriti da se s takvim platnom više ništa ne može učiniti. No, prije nego što je išta uspio izreći, čovjek je to izgužvano i prljavo platno počeo pričvršćivati na njega. A kada ga je učvrstio i raskrilio prema vjetru, i lađu i drveni stup prožme divan, do tada nedoživljen osjećaj. I jedrenjak, zajedno sa svojim ushićenim graditeljem, poleti u zagrljaju vjetra.
Stjepan Lice
| Pregleda: | 2091 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Veliki i mali smijeh započeli svoje priče. Veliki smijeh ulazio je u dvorane, cirkuse, škole i kazališta, a mali smijeh igrao se kamenčićima i kotrljao s loptama na livadi.
Isuse, dođoh Ti reći,
kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me.
Dođoh ti se tužit u suton ovog dana, jer me odviše boli i peče ova rana.
Kleknuh da ti se jadam, al me zbuni tvoje raspelo, Žižak ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje, Kako je tuga Tvoja teška i sitne boli moje.
Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana.
Zlatko Sudac